Razgovor s Mladenom Medakom Gagom, bivšim djelatnikom TZ Bilogora – Bjelovar i jednim od dosadašnjih organizatora Terezijane povodom netom održane ovogodišnje priredbe.

Gotovo od prve Terezijane bili ste u situaciji kreirati i organizirati njen program. Ovo je bitan zaokret u njenoj koncepciji posljednjih godina. Možete li to prokomentirati?

Da, mogu, mada je u ovom trenutku nezahvalno komentirati jer govorim iz sasvim drukčije pozicije, stoga bi neke od mojih izjava mogle biti pogrešno shvaćene.
Kako bi čitatelji bili upućeniji, valja istaknuti da je koncepciju sličnu ovogodišnjem izdanju priredbe Terezijana imala još prije 2007., a da je od 2007. ili 2008. godine, odlukom Vijeća Turističke zajednice, Terezijana postala ETNO I RETRO festival. Da budem precizniji, kako su slične manifestacije u okruženju počele u većem dijelu svojih sadržaja, posebice glazbenih, nalikovati jedna drugoj kao jaje jajetu, bilo je nužno drukčije isprofilirati priredbu i postaviti sasvim novu koncepciju te na taj način Terezijanu izvući iz dosadne monotonije prosječnosti. Predložena su dva koncepta. Prvi, koji tada nije prihvaćen, bio je prijedlog da s obzirom na već satiričan scenski prikaz dolaska carice u Bjelovar, cijela priredba postane festival smijeha i humora budući da sličnih događanja „u nas“ baš i nema. Drugom, tada prihvaćenom koncepcijom željelo se postići da priredba poprimi etno i retro karakter jer niti takvih manifestacija svojedobno nije bilo. Je li onaj prvi koncept bio bolji, teško je sada reći.
U ono vrijeme činilo se da ne bi bilo mudro naglo započeti sa spomenutom izmjenom koncepcije. Zbog toga je odlučeno da će se na trećoj pozornici koja je bila, baš kao i prostori za ugostiteljstvo i druge sadržaje, putem natječaja dana u koncesiju, održavati ”lakonotni” glazbeni sadržaji namijenjeni široj publici, a u organizaciji i uz financiranje koncesionara, tada tvrtke Fest.
Već 2011. godine događalo se da su etno i retro programi u organizaciji Turističke zajednice postizali posjećenost približno kao i komercijalni na trećoj pozornici. Iz tog je razloga odlučeno da se nakon isteka koncesije ne ide u njeno produljenje, već da pokušamo sami, vlastitim snagama, organizirati cijelu manifestaciju stilski određenu kako je i dogovoreno. Dakle, uz ostala događanja, glazbeni programi bili su u etno i retro ruhu koliko god je to bilo moguće, a da se pritom ne ode u neku ekstremnost.

Kako su na to reagirali građani?

Gledajte, bilo je onih koji su time bili zadovoljni, a bilo je i onih, vjerojatno i više, kojima to nije odgovaralo. No, moram naglasiti da se slične priredbe ne organiziraju nužno s ciljem da budu prije svega zabava za lokalno stanovništvo, već da svojim sadržajima stvore i određeni „ imidž“ destinacije, da privuku specifične, ciljane skupine turista i da budu sadržajno prepoznatljive i drukčije od drugih. A to se ne postiže preko noći. O tome građani, nažalost, malo znaju.

Sva događanja ipak u konačnici ”amenuje” politika, i to ne isključivo u Bjelovaru, već svuda kod nas. Ako su politički apetiti aktualne vlasti prije svega dobiti sljedeće izbore i dodvoriti se malom čovjeku, onda se pribjegava populizmu, uz neke kulturnije ”alibi sadržaje”, a sve pod parolom ”za svakoga ponešto”, što je bio slučaj i s ovogodišnjom Terezijanom. S takvim receptom ne možete promašiti posjećenost. Najmanji je problem dovesti s komercijalnih televizija razvikane bendove upitnih glazbenih kvaliteta i pohvaliti se kako je tu bilo puno ljudi. To bi odista znao napraviti svatko od nas, čak i da se nikad nije bavio organizacijom sličnih događanja. I baš zato bi svakako trebalo voditi računa da priredbe koje organiziraju Turistička zajednica, Grad ili Županija imaju višu kvalitativnu razinu – jer samo tako šaljemo poruku potencijalnim posjetiteljima van Bjelovara, zatim i našim sugrađanima, a pogotovo mladim ljudima – da se zalažemo za ono što je vrijedno.

A ako smo odlučili zanemariti kvalitetu jer nam je bitnije stvoriti dojam o velikoj posjećenosti, ako smo ponudu utemeljili na strastima i skromnim ukusima poklonika zabavnjačkih glazbenih sadržaja, onda dugoročno radimo teže popravljivu štetu. Organizacija svake priredbe nosi i veliku, neugodnu odgovornost. Ta se odgovornost očituje tek u naknadnim socio-kulturološkim posljedicama njenog održavanja koje nisu lako vidljive istog trena. Uz nepotizam, strančarenje, zastupanje vlastitih interesa i korupciju, POPULIZAM je najveća kočnica napretka hrvatskog društva jer sravnjuje i utabava sve, jer nas uprosječuje i veselo plješće toj našoj prosječnosti. Populizmu ne treba niti kreativnost , niti izvrsnost.
Ova je Terezijana po mom mišljenju otišla korak – dva unazad, umjesto da je definitivno iskoraknula naprijed. Danas turizam, uz ostalo, počiva na trendovima vezanim uz specijalizaciju, segmentaciju i personalizaciju ponude, a ovogodišnja priredba od toga nema gotovo ništa. Upravo suprotno – utopila se u prosječnosti i postala slična događanjima u nekim manjim sredinama.

Problem je možda i u tome što je sličnih manifestacija u gradu Bjelovaru premalo, pa prevladava mišljenje da Terezijana sve to mora nadomjestiti. Ja se svakako zalažem za organizaciju takvih pučkih priredbi koje će zabaviti određeni dio lokalnog stanovništva, ali neka to nužno ne bude Terezijana. Za vrstu zabave čija se uspješnost mjeri u količinama popijenoga piva i prodanih ćevapčića, ionako je manje bitno kako se zove.
Prošle godine napokon je uspjelo izmjestiti neke sadržaje sa središnjeg trga. Neke pak sadržaje, koje nismo dugo ili nikada dozvoljavali na Terezijani, organizatori ovogodišnje priredbe dopustili su, a sve u želji da se svakako svide svakome, ma po koju cijenu. Odlično je bilo i za pohvaliti je rješenje s pozornicom na paviljonu, iako malo riskantno u slučaju nevremena, no onda okolni ”dekor” sve to poništi. Organizatori su sve natrpali na glavni trg (različite štandove, pa i one s plastičnim igračkama, sprave na napuhavanje, ugostitelje…) bez mjere i kriterija, zaboravljajući da je taj trg prije svega dio urbane cjeline zaštićene kulturno – povijesne baštine grada koji je GRAD bio već samim svojim postankom. Tu smo priču, nadao sam, se nadišli. Stoga je ova slika neodoljivo ostavila dojam jedne ruralne fešte. Dok se nekolicina ljudi uporno trudi da Bjelovar stekne i zadrži prepoznatljivost kulturnog grada, drugi bi od njega rado napravili veliko selo.
Dio sadržaja, ako izuzmemo velike koncerte, nije se bitno mijenjao. Neki glazbeni koncerti su se gotovo identično pojavili po drugi ili treći put na Terezijani, a i glavni događaj s dolaskom carice nije ponudio nikakav napredak.

Terezijana ipak do sada nije polučila neke značajnije turističke uspjehe?

To je točno. No, usprkos tomu, da ne zaboravim napomenuti, Turistička zajednica Bilogora – Bjelovar je za Terezijanu 2015. godine dobila tradicionalnu nagradu „SIMPLY THE BEST“ sa zlatnim znakom, u kategoriji Festivali glazbeno-zabavnih sadržaja, a za ”kvalitetu manifestacije i kreativan pristup glazbeno-zabavnim sadržajima koji obogaćuju turističku ponudu”. Ovu su nagradu turističkoj zajednici dodijelili UHPA – Udruga hrvatskih putničkih agencija i turistički časopis WAY TO CROATIA.

Naime, ljudi vole komparirati Terezijanu s nekim drugim priredbama iz obližnjih gradova, pa moram reći da je ona po svom budžetu najskromnija. Kad kažem da jedan Špancirfest košta kao 12 -13 Terezijana, neki se ruše u nesvijest. Osim toga, godinama se izdvajanje iz Gradske blagajne za Terezijanu smanjivalo, unazad nekoliko godina čak za nekih 40%. Ako imate kvalitetne i zanimljive sadržaje, a ne možete ih dovoljno dobro oglasiti jer nemate novaca za oglašavanje, onda niti to nema smisla. Gotovo bi još toliko novca koliko se utroši na organizaciju priredbe, trebalo utrošiti u promidžbu da bi to imalo pravoga efekta. Nužno je i povezati se s nekim velikim agencijama koje u to vrijeme dovode strane goste u Hrvatsku. Zagreb ih je pun. Pred dvije godine bili smo pred realizacijom takvoga projekta kojega je stopirala izvjesna ”politika”, no ne bih sada o tome. Prisjetite se, recimo, glazbenih sadržaja Terezijane unazad dvije godine, pa promislite koja bi od koncepcija Terezijane, kao turističke priredbe, stranim gostima bila zanimljivija.

Da skratim, reći ću samo da smo za nastavak etno-retro koncepcije Terezijane prošle godine dobili na desetke e-mailova potpore značajnih hrvatskih umjetnika, od kojih su mnogi dobitnici nacionalnih glazbenih nagrada Status i Porin, a neki od njih i nositelji Odličja Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za izuzetan doprinos u kulturi Republike Hrvatske. Uz sve to, da je takva Terezijana bila na pravom putu, dobili smo mišljenja i od doktora znanosti, voditelja katedre za turizam, a ustupam vam tekst da objavite zanimljiviji i konkretniji dio pisma INSTITUTA ZA TURIZAM s mišljenjem o Terezijani.

Prateći razvoj Terezijane tijekom godina, vidjeli smo da ste kao organizatori predano radili na oplemenjivanju programa Terezijane te Terezijanu pretvorili u jedan od zaštitnih znakova grada Bjelovara. Tome je nedvojbeno pridonio i izuzetno kvalitetan program kao i vrlo učinkovit marketing (osobito imajući na umu skromna financijska sredstva s kojima za tu svrhu raspolažete).
Smatramo da se ne bi smjelo odstupiti od trenutne etno-retro koncepcije – ona dobro profilira Terezijanu u odnosu na ostala događanja u regiji, kompatibilna je s imidžem i profilom grada Bjelovara kao urbane cjeline s dugom kulturnom tradicijom te privlači vrstu publike s kulturnim i financijskim kapitalom koja je, s turističkog stajališta, poželjna u svakoj destinaciji.
Svakako, s obzirom na veličinu, grad Bjelovar mogao bi imati dvije do tri značajnije manifestacije, od kojih bi jedna mogla biti programski orijentirana na trenutno popularne narodne i zabavne izvođače čime bi se privukao i segment publike koja je jednostavno u potrazi za dobrom zabavom (uglavnom mlađe, nižeg obrazovanja i slabije platežne moći).
Uvrštavanje narodno-zabavne programske orijentacije u pod-program Terezijane, ili njezinu potpunu preorijentaciju na narodno-zabavni profil nije poželjno jer bi se time izgubila jedinstvenost Terezijane pa tako i svi pozitivni učinci postignuti Terezijanom do danas, publika za ovakve dvije programske orijentacije nije kompatibilna te bi, u konačnici, postojao veliki rizik da se izgubi postojeća publika, a zbog već dobro razvijenog imidža Terezijane kao ento i retro, ne uspije privući nova publika, ma koliko se programski njoj podilazilo.”

U kojem će smjeru Terezijana nastaviti, ovisno je ponajviše ipak o novoizabranoj gradskoj vlasti.
S izričitim zanimanjem valja pratiti hoće li se ovakav trend koncepcijskih promjena nastaviti, pa će možda u program nadolazećeg DOKUARTA biti uvršten i poneki erotski ili akcijski film, poput filmova Brzi i žestoki 8 ili 50 nijansi sive, koji su ionako među najgledanijim filmovima u bjelovarskom kinu, i hoćemo li možda već na ovogodišnjem Božićnom gala koncertu moći čuti Lidiju Bačić ili čak Bobana Rajovića.

Možda se tako Bjelovar konačno uspije snažno učvrstiti na mediokritetskim bedemima provincijalnosti.
Koga uostalom zanima što o nečemu misle stručni, obrazovani, kulturni i pametni ljudi, kad su oni ionako u manjini!
Kako se kaže u onoj svima poznatoj reklami – PAMETNOM DOSTA! Toliko od mene.