Investitori koji žele ulagati na bjelovarskom području zemljište će dobiti za kunu, a Grad Bjelovar nema kontrolni mehanizam da ga vrati u svoje vlasništvo.

Naime, Grad Bjelovar odrekao se založnog prava na zemljište koje će za jednu kunu davati poduzetnicima koji obećaju da će investirati, jedinog zaštitnog mehanizma koji je, uglavljen u odluku o darivanju zemljišta, trebao služiti da se ne ponove katastrofe poput “stonehengea”, kako Bjelovarčani popularno nazivaju nedovršeni poslovni kompleks posrnulog poduzetnika Zdravka Peveca koji već čitavo jedno desetljeće zarasta u šipražje. Manje je poznato da je tvrtka Pevec, osim “stonehengea”, imala i još jednu parcelu u tadašnjoj Slobodnoj zoni, no ta je parcela vraćena u vlasništvo Grada Bjelovara. Ta je parcela, upravo zbog toga što Pevec nije platio komunalni doprinos, uspješno vraćena u Gradu.

Brzopleta odluka

– Mislim da je riječ o brzopletoj, nepromišljenoj odluci, koja otvara vrata potencijalnim ‘agrokorima’ i ‘pevecima’. Grad mora imati instrument pomoću kojega će se osigurati ako investicija krene po zlu. To ne znači da je Grad protiv investicija, niti da poduzetnike u startu smatra lopovima, to su čiste besmislice – govori Nenad Nekvapil (SDP) s kojima se slaže i Jasna Višnjević (HNS). Onda dodaje da sporna odluka mora proći još jednu instancu, a to je Ured državne uprave.
– Ne može se iz gradske odluke izbaciti zaštitni mehanizam, a onda se osiguravati na neke druge načine, nekakvim drugim ugovorima. Taj zaštitni mehanizam, kakvog god formalnog oblika bio, mora biti unutar gradske odluke – smatra Višnjević.
Amandman o ukidanju založnog prava Grada Bjelovara na potencijalne “zemljišne mete” investitora formalno je podnio predsjednik Gradskog vijeća Ante Topalović (HDZ), kazavši da se na taj način poduzetnicima dodatno olakšava mogućnost ulaganja.

Većina investitora nema dobar bonitet

Podržava ga i Igor Brajdić, zamjenik gradonačelnika za gospodarstvo.

– Mislim da je dobra stvar što smo uvrstili taj amandman. Naime, većina investitora, njih 99 posto, nije bonitetno, što znači da im banke neće davati kredite bez garancija. Ne trebamo odmah u startu gledati na njih kao na poduzetnike koji će propasti. Mi želimo otvoriti nova radna mjesta, a investitorima, odnosno bankama, ugovorom ćemo uvjetovati neke stvari. Primjerice, da banka daje garanciju Gradu da će naplatiti razliku između tržišne cijene i cijene od jedne kune – poručuje Brajdić. U takvom scenariju, ako investicija propadne, Grad Bjelovar dobiva naknadu za tržišnu cijenu zemljišta, ali to zemljište ostaje u vlasništvu banke koja ga može, a i ne mora “oploditi”.

Naime, i zemljište na kojemu je “stonehenge” u vlasništvu je financijske institucije, a riječ je o Croatia osiguranju. No, oko njega se vodi višegodišnji sudski spor koji je trenutno na Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu pa najstarija hrvatska osiguravateljska kuća, sve i da hoće, ne može pronaći investitora koji bi tamo želio ulagati, a sva je prilika da se takav još dugo vremena neće pronaći. Usto, s obzirom da je riječ o parceli u poslovnoj zoni, dodatno narušava samu ispunjenost poslovnih zona u Bjelovaru te, među ostalim, na taj način priječi Grad da otvori novu zonu u Velikom Korenovu. Zonu koja bi trebala biti desetorostruko veća od one na Lepircu.

Dobre namjere na putu do pakla

Pevec je na Lepircu trebao otvoriti 600 radnih mjesta i njegov  poslovni kompleks na Lepircu upečatljiv je primjer raskoraka između hrvatske realnosti i političkih, pa i poduzetničkih maštarija. Pri tomu, neupitna je činjenica da je Zdravko Pevec imao najbolje namjere, baš kao i tadašnja gradska uprava – zajednički cilj i jednih i drugih bio je otvaranje novih radnih mjesta, pa i mnogo više od toga, pri čemu kao izvrstan dokument vremena služi mišljenje o učincima izgradnje poslovnog kompleksa o kojemu su svojedobno raspravljali članovi Gradskog poglavarstva.

Kao pozitivne učinke koji će biti ostvareni izgradnjom navedenog centra, naime, Sonja Novak, i tada pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo, istaknula je očekivano zapošljavanje 600 djelatnika, poboljšanje prometne situacije u gradu zbog manje koncentracije vozila u dijelu grada gdje su uz Pevecov prodajni centar smješteni i ostali trgovački lanci poput Bille i Kauflanda, te obogaćivanje ukupne ponude u gradu i povećanje konkurencije na dobrobit građana.

Glavni Pevecov poslovni kompleks, čiji je dovršetak Zdravko Pevec, predsjednik Uprave Grupe Pevec, najavio do kraja 2008. godine, trebao se sastojati od tri zasebne cjeline. Prodajnog centra veličine 22 tisuće četvornih metara, uredskih prostorija veličine 6,8 tisuća četvornih metara u kojima je trebala biti smještena Uprava Grupe Pevec te edukacijskog centra namijenjenog zaposlenicima i parkirališnog prostora s 1100 parkirališnih mjesta za kupce, ali i za tada bogati vozni park tvrke-kćeri Pevec transporti. Uz sve navedeno, u Pevecu su na Lepircu planirali izgraditi i benzinsku crpku, autopraonicu, samoposlužni restoran caffe bar i slastičarnicu. (ik)