Na natječaju za nagradu ‘Mali Galović 2017’. za najbolji učenički književni uradak, namijenjen učenicima srednjih škola te sedmih i osmih razreda osnovnih škola, prvo je mjesto osvojila Lara Štajduhar, učenica 8. razreda IV. osnovne škole Bjelovar. Lara je pobjedu odnijela sa svojom humorističnom pričom naziva “Dobar grah” u kojoj je na duhovit način prepričala doživljaj jednog svoga ukućanina koji je uslijedio nakon što se poslužio bakinim grahom. Inače, ovo nije Larin prvi književni uradak jer ona, kako kaže, piše pjesme od djetinjstva.

Jaka konkurencija

-Oduvijek sam voljela pisati, a ozbiljnije sam se tome posvetila u nižim razredima. Kada sam krenula u peti razred, odmah me zamijetila moja mentorica, nastavnica Slobodanka Martan, te mi ponudila da se pridružim literarnoj skupini gdje sam napisala i ovu priču – objašnjava osmašica Lara. Kada je pisala priču, nije znala da će završiti na natječaju u Koprivnici, koji je prvi puta ove godine u konkurenciju stavio sve radove iz čitave države. Iskustvo je, kaže, zaista prekrasno. Dodjeli nagrada prisustvovao je i poznati hrvatski spisatelj Kristian Novak, koji je Lari poklonio jednu od svojih knjiga s posebnom posvetom “Malom Galoviću, od velikog Galovića”. Laru je poklon jako razveselio i sigurna je da nikada neće zapostaviti pisanje te da će uvijek naći vremena za svoju radost.

 Buduća liječnica

Ipak, Larina velika želja jest studirati medicinu, ali dok ne dođe to vrijeme trudit će se, kaže, što više razvijati svoje spisateljske sposobnosti s kojima joj trenutno uvelike pomaže njena mentorica, nastavnica Martan.
-Ovo je iskustvo koje bih zasigurno htjela ponoviti. U srednjoj školi planiram nastaviti pohađati dodatne satove hrvatskog jezika, ali i iduće se godine opet prijaviti na Galovićev natječaj, što mi je savjetovao i sam Novak – najavljuje Lara. Inače, vrijedna spisateljica iz IV. osnovne škole prošle se godine uključila i u literarni natječaj “Pišemo s Bjelovarcem”, koji organizira naš tjednik, a i na njemu je osvojila jednu od nagrada.

 

DOBAR GRAH  (Lara Štajduhar)

Grah je bio odličan! Mekan, gust, s okusom i mirisom dimljenog bunceka koji se u njemu kuhao. U kratkom roku pojeo sam dva puna tanjura! Baka je bila presretna. I ovaj put sam „s guštom“ jeo njen grah. „S guštom“, tako baka voli reći i još voli dodati da sve kuha iz ljubavi za svog unuka. Mene.
A mene je već putem do škole počelo frkati u trbuhu. Ali ne stalno. Gledao sam graholike oblake na nebu i grahorasto-smeđe kamenčiće uz rub pločnika. Kao da se i miris graha još osjećao oko mene. I sve bi bilo baš dobro da mi se trbuh nije napuhao. Kao lopta.
Već pod prvim satom u školi počele su moje muke. Meškoljio sam se na stolcu držeći ruku s dva prsta u zraku. Morao bih izaći. Potrajalo je dok me nastavnica zapazila između dativa i lokativa. Kada me je konačno prozvala i dozvolila da odem na WC, bilo je kasno. Moje su snage popustile. Nisam zadržao. Prolazeći pored nastavnice i prijedloga s lokativom na ploči, ispustio sam dug i glasan vibrirajući zvuk. A i miris koji nije bio miris. Kao da je zagrmjelo. Uz školu je prolazio šleper baš kad sam ja . . . Pogledao sam u nastavnicu. Izraz njenog lica govorio je više od tisuću riječi. Prekinula je predavanje. Samo me gledala. A ja sam gledao u prijedloge na ploči: na, o, po, prema . . . Kao da me ovaj zadnji podsjetio, krenuo sam prema vratima i izašao iz učionice kao da se sve to mene ne tiče.
Kada sam se vratio u učionicu, olakšan, primijetio sam komešanje. Svi su se pogledavali i tražili krivca za zvuk i miris koji to nije. Prozor je bio otvoren, a ja sam se pravio da ništa ne znam i sjeo u klupu. Ispred mene Iva i Sven su čepili nosove i komentirali:
„Ne znam da l’ smrad dolazi izvana ili iznutra. Ne može se disati,“ šaptala je Iva.
Sven je važno objasnio:
„Ili je u pitanju auspuh ili gorivo. Sigurno je vozač natankao loživo ulje.“
Znači, nitko ne zna da sam ja! Ponovo sam doživio olakšanje.
Ali kad je zazvonilo, izlazeći iz razreda, nastavnica je značajno rekla:
„Dobar grah daleko se čuje!“
Svi su prasnuli u smijeh, a ja sam opet osjetio da crvenim. Ovaj put ne zbog muke, već zbog srama. Učinilo mi se da me nastavnica i pogledala značajno. Možda nije. Možda ipak nije. Hoću vjerovati da nije.
Dobro je da nitko iz razreda ne zna za ovu nezgodu, ali baki moram ispričati. Još mi nije jasno kako učiteljica zna da je bakin grah dobar. Ali baku će to sigurno obradovati.

Lara Štajduhar, 8.b
IV. osnovna škola Bjelovar