Izuzetno sam zahvalan svom poslodavcu i smatram kako FINA može biti uzor svim državnim službama koje bi trebale zapošljavati slijepe osobe, kaže 55–godišnji telefonski operater

Malo je slijepih osoba koje se upiju zaposliti, a najbolji dokaz tome je Mirko Bosanac koji je jedina slijepa osoba zaposlena na području Bjelovara. Ovaj 55–godišnjak već godinama radi kao telefonski operater na centrali bjelovarske FINA–e, a zahvaljujući razumijevanju i senzibilnosti svojih poslodavaca, na tom je radnom mjestu uspio skupiti gotovo 32 godine radnog staža. Unatoč modernizaciji telefonije i usporednom gašenju radnih mjesta telefonskog operatera, kaže kako je presretan što mu je pružena prilika da i dalje radi, te tim dokaže kako i slijepe osobe mogu doprinositi društvu.
Nije dvojio ni sekunde
-Sretan sam što već godinama imam zaposlenje. Znam koliko je danas teško naći posao, ne samo slijepim osobama, već i osobama koje vide. Zato jako cijenim svoje poslodavce koji su me ostavili da radim na mjestu telefonskog operatera unatoč gašenju takvih radnih mjesta–priča Bosanac.
Još u bivšem sistemu, prisjeća se, mijenjao je jednog slijepog kolegu na telefonskoj centrali u Pakracu. Tada mu se ukazala prilika da dobije stalan posao telefonskog operatera u bivšem bjelovarskom SDK–u. Kaže kako nije ni sekunde dvojio.
-I tada je slijepim osobama bilo teško naći posao, pa sam odmah prihvatio poziv i stigao u Bjelovar. Sve kolege su me jako dobro prihvatile, a ubrzo sam dobio mali stan u obližnjoj zgradi u kojem i danas živim. Kada se u toj zgradi formirala FINA, odgovorni u toj državnoj agenciji su me zadržali na tom radnom mjestu. Na tome sam im izuzetno zahvalan i smatram kako FINA može biti uzor svim državnim službama, koje bi trebale zapošljavati slijepe osobe–priča Bosanac.
Mali broj zanimanja
U osam sati koliko mu traje radno vrijeme, kaže, na centrali u prosjeku zaprimi 40–ak poziva.
-Premda stranke mimo centrale mogu uspostaviti vezu sa službenicima, dobar dio građana ne zna kome se treba obratiti. Zato nazovu centralu na kojoj im dam valjanu informaciju, a zatim ih prespojim na odjel ili direktno na službenika kojeg trebaju–kaže Bosanac, te dodaje kako poslova za slijepe osobe inače na tržištu rada ima vrlo malo.
-Slijepe i slabovidne osobe školuju se za vrlo mali broj zanimanja, a većina tih profesija postala je prošlost, poput telefonskog operatera. Osim toga slijepi mogu biti maseri ili nešto pakirati u nekoj tvrtki. No, i tada je pitanje bi li poslodavac zaposlio slijepu osobu–kaže Bosanac.

Slijepim osoba gotovo nemoguće do zaposlenja
Kako bi senzibilizirali javnost i ukazali na probleme slijepih i slabovidnih osoba, Udruga slijepih Bjelovar je u povodu Međunarodnog dana bijelog štapa održala tiskovnu konferenciju.
-Jedan od osnovnih uvjeta da se čovjek osjeća čovjekom, jest zapošljavanje, odnosno situacija u kojoj će sam privređivati i osigurati egzistenciju svojoj obitelji. Slijepoj osobi je zapošljavanje smisao života, status u kojem postaje koristan, djelatan, postaje osoba. Unatoč mjerama koje je država općenito poduzela za poticanje zapošljavanja toga u Hrvatskoj praktički i nema, što dokazuje da je kod poslodavaca ‘najnepoželjniji’ zaposlenik slijepa osoba. Slijepe osobe imaju svoje potencijale, svoja znanja i svoja prava da uživaju sva prava, ali i da participiraju u napretku i funkcioniranju društva. Na području Bjelovarsko–bilogorske županije unazad 10–ak godina radilo je 15 slijepih osoba, a danas je zaposleno samo njih troje–kazao je Dražen Kokotić, predsjednik udruge slijepih Bjelovar.