Svakoga dana zbog bolesti u bjelovarskoj Općoj bolnici ne radi čak 20 spremačica. U prijevodu, od ukupno 72 zaposlene spremačice, svakodnevno je na bolovanju svaka treća, i to najčešće mjesecima. Zašto? Razlog je, čini se, ali samo na prvu, vrlo jednostavan. Žene su većinom u poodmakloj radnoj dobi i zbog zdravstvenih problema, barem tako tvrde njihovi liječnici i kolege s posla, nisu sposobne za rad. Što ih točno muči i od čega najčešće obolijevaju nismo uspjeli doznati jer se niti poslodavac niti predstavnici sindikata ne žele se stavljati u položaj HZZO-ovih inspektora.

Tek napominju da niti jedna nije vraćena na posao kao lažni bolesnik. Dakle, moglo bi se reći da je posao bolničke spremačice, ili kako ih neki nazivaju, djelatnica zaduženih za higijenu, po učestalosti obolijevanja i danima provedenim na bolovanju iznimno opasan. Čak štoviše, možda najopasniji na svijetu, kada se zna da je prosječna uobičajena stopa bolovanja tri, a u bjelovarskom bolničkom slučaju čak 30 posto.

 Pomoć zbog bolovanja

No, tu tek počinje problem kojim se, neslužbeno doznajemo, Upravno vijeće bolnice bavi gotovo na svakom sastanku, nažalost bez posebnih rezultata. Zbog bolesnih, rade zdrave, navodno stvarno previše. Jedni drže da je srž problema zapravo u državi koja maksimalno štedeći pritišće ravnatelje bolničkih ustanova i nerado odobrava nova zapošljavanja, drugi pak u prevelikim pravima koja su, mora se priznati, sindikalisti više nego dobro za hrvatske neprilike ispregovarali za svoje članstvo. Za ilustraciju valja samo spomenuti naknadu ili, kako ju u sindikatu zovu, pomoć u vidu jedne proračunske osnovice od 3500 kuna za neprekidna tri mjeseca bolovanja u tekućoj godini.

Tako ispada da na plaći ne gube, radile ili ne. Miroslav Pranjić, bolnički sindikalist, ne želi se dovoditi u situaciju da procjenjuje je li netko ili nije opravdano na bolovanju, međutim ne odstupa od svog mišljenja da se slova kolektivnog ugovora ravnateljstvo i osnivač moraju pridržavati.

– Svakodnevno su me preko ljeta zvale i govorile kako više ne mogu izdržati. Njih pedesetak radi posao koji trebaju raditi 72 spremačice, što je uredno propisano sistematizacijom. Jako naporno rade. Dakle, sada jedna radi posao za njih tri. U mirovinu ih godišnje odlazi od sedam do deset, a niti jedna nova se ne zapošljava. Što im znači raditi prekovremeno i dobivati veću plaću? Kako da 12 sati radi žena starija od 60 godina, pa ona se u tim godinama jedva kreće, a očekuje se od njih da rade u turnusima ili, kao kod nas na dijalizi, od 17 do jedan sat iza ponoći – reagira Pranjić. Tvrdi da rješenje nije niti angažiranje servisa jer njihove čistačice nisu obučene za čišćenje u bolnicama.

Servisi nedovoljno kvalificirani?

– One mogu čistiti autobusni kolodvor ili urede, ali ne i odjele. Nisu niti jeftinije kada plaću imaju približno istu. K tome, ne rade kao naše spremačice subotom, nedjeljom i praznikom pa za taj iznos imaju manju plaću. Nadalje, mi im dajemo sredstva za dezinfekciju, zato se ne može uspoređivati samo cijena njihovog i našeg radnog sata i tvrditi da su servisi jeftiniji – obrazlaže Pranjić. S druge strane ravnatelj dr. Ali Allouch ljuti se i na samu pomisao razgovora na tu temu. Kaže, ima puno važnijih stvari u ovom trenutku nego što je problem sa spremačicama.

– Jest to problem, ali ćemo ga rješavati krajem godine. Tada imamo najavu odlaska u mirovinu i onda ćemo vjerojatno iz izbora prijavljenih kandidata na nedavno provedenom natječaju odabrati koje ćemo zaposliti. No, to mi sada nije u fokusu. Neću svako malo raspisivati natječaje i baviti se spremačicama. To sada funkcionira i kasnije ćemo se baviti time na drukčiji način, sada rješavamo puno važnije stvari – odgovara dr. Allouch, ne želeći još iznositi, kako je rekao, dobre vijesti koje se izravno tiču bolničkih pacijenata.