Tužna sudbina malenog psića kojega je vlasnik ostavi na milost i nemilost ceste, zbog čega je gotovo dva mjeseca gladan i žedan lutao bjelovarskom okolicom i to još s rupom od metka u leđima, zgrozila je i ostavila bez teksta sve one koji vole ili brinu o životinjama. Vijest o tome stigla je i do naše redakcije, a maleni psić je, na sreću, spašen zahvaljujući intervenciji Anabele Ivorek, predsjednice predavačkog azila za napuštene životinje Vau Vau Amigo.

Iživljavanje nad životinjom

– Pas je bio na rubu života i smrti. U životu sam spasila puno pasa, ali ovaj maleni je bio u najgorem stanju kojeg sam do sada vidjela. Tko zna gdje je spavao i što je jeo. Prema stanju dlake pretpostavljam da je lutao dva mjeseca ako ne i više. Jedva je hodao i bio je pun krpelja, a kada sam ošišala dugu dlaku koja je bila sva slijepljena, imala sam što vidjeti. Pas je gotovo bio obezglavljen. Bio je vezan užetom koje mu se usjeklo u kožu toliko duboko da je rez izgledao kao da ga je netko išao zaklati nožem. Očigledno se jadan dugo borio s tim užetom i pokušavao ga skinuti s glave te je ono prešlo preko ušiju, skoro mu je i odrezala jedno. Rezovi su svi inficirani i užasno upaljeni, kao i oči na koje uopće ne vidi, od upale i čireva koji su se napravili. I kao da to sve nije bilo dovoljno, šokirala sam se otkrivši da ima rupe od metaka u butini, leđima… Nažalost, pas nije čipiran, no da znamo tko je vlasnik, odmah bi ga prijavili policiji – priča nam u šoku Ivorek koja posljednjih mjeseci svjedoči sve gorim zvjerstvima i iživljavanju nad životinjama.

Mjesecima lutao bez hrane, vode…

Psića koji je, kaže, mješanac maltezera i shih tzua, pronašla je preko društvene mreže Facebook. Kaže kako je jedna djevojka uspjela snimiti psa mobitelom kako luta, sliku javno objavila i zatražila pomoć dobrih ljudi, kako za liječenjem, tako i za udomljavanjem ranjene životinje koju je, usput rečeno, bilo teško uhvatiti jer je zbog zlostavljanja bila strašno nepovjerljiva prema ljudima. Oporavak malene životinje bit će, kaže, težak i dugotrajan te će trajati mjesecima, no priča bi mogla dobiti sretan završetak jer joj se javila jedna djevojka sa željom da udomi psića.

– Moram zahvaliti Veterinarskoj ambulanti Majcan u kojoj su nam pomogli i još uvijek pomažu pri liječenju psića. Zahvaljujem i mladoj djevojci koja se javila kako bi ga udomila – kazala je Ivorek koja još uvijek ne može vjerovati brutalnosti osobe koja se iživljavala nad malim psićem.

 

Jesu li zakonske kazne adekvatne

za krivce koji su počinili zvjerstva?

Prema Zakonu o zaštiti životinja, zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu, a oni koji to ipak čine moraju kazneno odgovarati. Zbog kršenja tog zakona u ovom trenutku pred bjelovarskim Općinskom sudom vode se dva kaznena postupka protiv dvije osobe, a isti sud ove je godine zbog ubijanja i mučenja životinja osudio dvije maloljetne osobe, izrekavši im ”odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora”. Kazneni zakon kaže da onaj tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine, a tko to učini iz koristoljublja, zatvorom do dvije godine. Zakon kaže i da onaj tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju tegobama na dulje vrijeme, kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci. Jesu li propisane zakonske kazne dovoljne za zlostavljače?

 

PSIHIJATAR ČATIPOVIĆ: Zlostavljanje životinja je znak je

dubokog poremećaja emocionalnog i moralnog razvoja ličnosti

– Sklonost zlostavljanju, mučenju i ubijanju životinja jedan je od simptoma sociopatije. Zadovoljstvo koje osoba osjeća zlostavljajući životinje znak je dubokog poremećaja emocionalnog i moralnog razvoja ličnosti. Takve osobe uživaju u ekstremnim oblicima moći i kontrole koju ostvaruju nad drugim živim bićem. Često zlostavljanje nije ograničeno na životinje nego se širi na ljude, obično vlastite partnere i djecu. Istraživanja potvrđuju da su osobe kažnjavane u odrasloj dobi zbog nasilja nad ljudima, često u mladosti evidentirane kao zlostavljači životinja. Na zlostavljanje životinja osim kao na poremećaj strukture ličnosti možemo gledati i kao poremećaj društva i društvenih vrijednosti. Pasivan stav zajednice prema zlostavljanju životinja ukazuje na nezrelost društva. U pravilu se kroz neko vrijeme takva nedosljednost i dvoličnost društvu osvećuje. Ignoriranje zla koje osoba nanosi drugom živom biću samo pridonosi jačanji i širenju granica tog zla, pa će ono prije ili kasnije zahvatiti i one koji su ravnodušni prema nasilju dok ono neposredno ne zahvaća njih. Erich Fromm, jedan od najvećih filozofa, sociologa i humanista, ovu vrstu agresije naziva malignom agresijom. Maligna agresija je destruktivna, okrutna, specifična za čovjeka ali nije filogenetski programirana, nije biološki uvjetovana, nema racionalne svrhe niti opravdanja. Ta biološki neprilagodljiva i nefilogenetski programirana maligna agresija opasnost je za održanja čovječanstva kao vrste. “Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako more odnese grudu zemlje – Europe je manje, kao da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti. Smrt svakog čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni: Tebi zvoni.” (John Donne). Jesmo li dovoljno zreli kao društvo da shvatimo kako su i životinje dio sklada i savršenstva prirode i života na Zemlji–pita sepoznati bjelovarski psihijatar Vinko Čatipović.