Naš sugrađanin Željko Saks jedan je od najpoznatijih sakupljača poštanskih maraka, čija zbirka premašuje brojku od nekoliko stotina tisuća primjeraka. Ljubav prema filateliji naslijedio je od oca i, kako sam kaže, od malih nogu uplovio je u filatelističke vode prvo kao promatrač, a potom i kolekcionar s današnjom izuzetno vrijednom zbirkom koju je godinama povećavao poštanskim markama iz gotovo svih krajeva svijeta.

 Egzotični primjerci

-U samim počecima marke su se pretežito razmjenjivale, a nešto kasnije, kako je rasla strast, i kupovale. Nisu to bili neki veliki iznosi, ali općenito uzevši, filatelija nije baš jeftin hobi, no za nas ni jedna vrijedna marka nije skupa. Povijesno, prva hrvatska poštanska marka pojavila se 29. studenog 1918. godine, potom je sve primjetnija pojava maraka zemalja Commonwealtha, odnosno zajednice nacija država koje su nekada bile u sastavu Britanskog carstva na kojima se nalazio lik kraljice Elizabete, uključujući i prigodne marke iz Južne Amerike.

Nakon 50-ih godina, sve je više tematskih maraka iz zemalja Istočne Europe koje su bile nešto jeftinije i pristupačnije, a zanimljiv je podatak kako su se u Africi marke tiskale za filateliste, pa ih je bilo više u njihovim zbirkama nego na pošti – kaže Željko.

Povelik je broj maraka koje u kolekcionarskim krugovima dosežu pozamašnije cijene pa tako neki od rariteta dosežu i 200 eura, ali je bez premca najpoznatija marka Plavi Mauricijus koja nastanak može zahvaliti nedolasku broda iz Engleske s kojim su, uz ostalo, stizale i marke.

 Legendarna marka

– Guverner ovog otoka smještenog u Indijskom oceanu trebao je frankirati pozivnice za svadbeni bal svoje kćerke koji se održavao 1847. U pomoć je pozvao lokalnog gravera koji je izradio klišeje za 500 plavih i isto toliko crvenih Mauricijusa. Međutim, napravio je grešku gdje je umjesto natpisa „post paid“ (plaćena poštarina) napisano „post office“ (poštanski ured), što je kasnije samo povećavalo cijenu ovih maraka. Danas je u svijetu 11 plavih i 13 crvenih Mauricijusa, pri čemu je na jednoj od aukcija plavi prodan za milijun eura, dok je najskuplja poštanska marka na svijetu ona Britanske Gvajane koja se nikada do sada nije prodavala, što ne znači kako se u budućnosti neće pojaviti na nekoj od aukcija – dodaje.

Ako su se nekada poštanske marke nabavljale putem filatelističkih društava od kojih je bjelovarsko, koje je ugašeno, brojalo 40-ak članova, danas je najveći dio kupnje ili razmjene rezerviran za internet. Naravno da se i tako stječu nova poznanstva, ali nekadašnja filatelistička druženja „u živo“ ipak su bila daleko popularniji način međusobne komunikacije.

Tako će naš sugovornik potvrditi i kako su filatelisti godinama sve stariji, a nešto organiziraniji podmladak u ovom dijelu kolekcionarstva još nije na vidiku, premda ovaj hobi zbog raznolikosti tematike drži i dijelom opće kulture. Marke se uglavnom nabavljaju izravno, a dio starijih sakupljača, koji se poznaju već godinama čine čvrstu jezgru naše filatelije. To podrazumijeva i obilaske svjetskih izložbi i sajmova, mahom po srednjoj Europi, a kako bi pomagao već iskusnima, ali i mlađim filatelistima, Željko Saks otvorio je jednu od rijetkih tvrtki za prodaju maraka i pribora u kojoj su savjeti i sve druge korisne informacije besplatni.