Zagovornici i dosljedni sljedbenici sintagme „koliko jezika znaš, toliko vrijediš“, obično se laćaju učenja „velikih“ svjetskih jezika, a motivacijska je pozadina u najvećoj mjeri vezana uz praktični imperativ koji nam nameću trendovi društva bez granica. Stoga je iznimno rijetko pronaći nekoga tko je poželio naučiti neki strani jezik, kulturu i mentalitet ljudi koji ga govore, bez dubljeg promišljanja o budućem egzistencijalnom probitku .

Naš sugovornik Mladen Jasek, profesor kroatistike u bjelovarskoj Ugostiteljsko-turističkoj i prehrambenoj školi, kao dobar znalac švedskog jezika u cijelosti pripada potonjoj skupini.

 Motivacijski „fitilj“

Na novinarsko pitanje zašto je baš svojedobno poželio naučiti jezik nama dalekih Skandinavaca o kojima kruže gomile stereotipa o njihovom hladnom, „spartanskom“ mentalitetu, čuli smo krajnje neobičan odgovor.

-Za sve je „kriva“ Pipi Duga Čarapa, nezaobilazni lik iz školske lektire koji je utjelovila fascinantna švedska književnica Astrid Lindgren. Čitanje ove knjige bio je inicijalni motivacijski „fitilj“ koji je pokrenuo moje zanimanje za ovu zemlju i njezine ljude. U početku, kroz upoznavanje prekrasne germansko-vikinške mitologije, a kasnije i svevremenske filmove redatelja Ingmara Bergmana. Stoga je bilo sasvim logično naučiti i švedski jezik. Šansu koja se ne propušta prepoznao sam na trećoj godini, kada je 1985. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu po prvi puta otvoren dvogodišnji studij, čije su kolegije vodili profesori i lektori iz Švedske – pojašnjava prof. Jasek.

 Odluka bez predumišljaja

Povremenim odlascima u Švedsku, dopisivanjem s tamošnjim prijateljima te dobrim snalaženjem u neposrednoj komunikaciji, naš sugovornik za sebe komotno može ustvrditi kako je dobar poznavatelj ovoga jezika. Doduše, priznaje kako pri čitanju literature povremeno zaviri u rječnik, no svojim je znanjem zadovoljan. Kako je učenje švedskog jezika od samog donošenja odluke bilo isključivo vezano s osobnim zadovoljstvom i željom za bliže upoznavanje ove zemlje, dodaje kako je samo u rijetkim prigodama odradio posao prevođenja.

-Najzanimljivije i pravo „vatreno krštenje“ imao sam kao prevoditelj u projektu „Turizam za sve“, kada smo u Bjelovaru ugostili skupinu učenika i profesora turističko-ugostiteljskih škola iz Švedske. Inače, povremeno radim na prijevodima dokumenata iz područja pravnih odnosa. No, prije 20-ak godina sam propustio veliku šansu, dobivši posao lektora za studente hrvatskog jezika na čuvenom švedskom Sveučilištu Upssala, ali nisam otišao – kaže prof. Jasek.

Razbijanje predrasuda

Premda švedski nema niti jednu dodirnu točku s hrvatskim ili češkim, koji je našem sugovorniku drugi materinji jezik, on tvrdi kako ga nije teško naučiti, posebice ako se ponešto, poput njega, zna o njemačkom jeziku, s obzirom da su im gramatičke strukture poprilično slične.

-Ono što švedski, kao i druge jezike skandinavske skupine čini neobičnima, vezano je uz izgovor pojedinih glasovnih skupina. „Rg“ se primjerice izgovara kao „rj“, a „tj“ kao nešto između č i š. Kao što švedski jezik nije težak kako mi mislimo, tako su i sami Šveđani daleko od predrasuda koje o njima kruže. Ono što najtočnije oslikava njihov mentalitet može se izreći kroz nepisano pravilo o tri pitanja koje nikada neće postaviti znancu: koje je vjeroispovijesti, koliko zarađuje, te s kime spava – kaže Mladen Jasek.

Na studiju ukrajinskog svake godine 20-ak studenata

Mlada Bjelovarčanka Simona Muškinja pri kraju je studija ukrajinskog jezika, a tijekom posljednjih nekoliko godina usavršila je i ruski jezik. Riječ je o jezicima koji pripadaju skupini istočnoeuropskih jezika i koji su vrlo slični.

-Ruski i ukrajinski su slični poput, primjerice, srpskog i hrvatskog, s tim da je ukrajinski sličniji hrvatskom, a ruski srpskom – pojašnjava Simona, koja već za sobom ima brojne angažmane u sklopu kojih je imala priliku demonstrirati svoje znanje ukrajinskog. Uz simultane prijevode i instrukcije, u pamćenju joj je ostao i rad s Ukrajincima koji su u Hrvatsku na rehabilitaciju stigli iz ratom zahvaćenih područja svoje domovine. S obzirom da studij ukrajinskog svake godine upiše svega 20-ak studenata, Simona se nada da neće imati velikih problema s pronalaskom posla po završetku studija. Pritom bi joj od pomoći trebala biti i činjenica da govori engleski, djelomično francuski, a u planu im i upisivanje studija kineskog ili japanskog.