Tko god ovog ljeta zasjeo u fotelju bjelovarskog gradonačelnika, a ta će bitka biti najneizvjesnija do sada, dočekat će ga poklon u iznosu od minimalno 50-ak milijuna kuna, ako ne i mnogo veći. Naime, bjelovarski gradonačelnik Antun Korušec svojem nasljedniku ostavlja likvidan i gotovo nezadužen grad, što će u budućnosti vjerojatno biti jedna od onih stvari po kojima će se njegov mandat isticati. Vrlo je lako, a političari čak to smatraju svojom dužnošću, trošiti novac poreznih obveznika. Projekata koji se mogu podvući kao oni od interesa građana svakako je mnogo više nego je novca poreznih obveznika, a gen megalomanije u sebi svakako ima svatko tko se uopće želi baviti politikom.
Tako potpuno neskladno djeluje podatak da se Grad Bjelovar može zadužiti za još 12 milijuna kuna svake godine, odnosno 48 milijuna kuna tijekom četverogodišnjeg mandata, a te će brojke od iduće godine biti još veće, jer će i ove godine biti isplaćene određene glavnice kredita.
Ostat će iza Antun Korušeca (čovjek je živ, samo se više ne namjerava kandidirati za gradonačelnika) podzemna garaža čiju su (ne)popunjenost mnogi kritizirali, no ni taj projekt niti u jednom trenutku nije zaprijetio stabilnosti gradskih financija. Postavljalo se pitanje i je li obnova paviljona baš nasušno potrebna, problematizirala se dužina trajanja radova na izgradnji bjelovarskog kina, ali nekih značajnijih kritika na gotovo desetogodišnji gradonačelnički mandat  Antuna Korušeca nije bilo. U svakom slučaju, bilo je neusporedivo više projekata čija se realizacija nije problematizirala.

Idilične sjednice odlaze u povijest?

Čak je i posljednja sjednica Gradskog vijeća, ona današnja, protekla u uobičajeno idiličnom tonu. Primjerice, kao jedan od problema čak se spomenulo i to tko je prvi zatražio postavljanje prometnih oznaka naselja Purićani, Letičani i Trojstveni Markovac. Ako vas baš zanima, bili su to vijećnici Nenad Nekvapil (SDP) i Željko Babić (ex HNS). Korušec je, prije kao član malenog HSLS-a, a kasnije kao član još manje stranke Akcija bjelovarsko-bilogorska, u Gradskom vijeću uvijek bio teška manjina (njegova lista u koaliciji s HSU-om imala je 4 od 25 članova), no u bjelovarskom Gradskom vijeću nikada nije bilo većih skandala. Nikada nije bilo upitno hoće li biti izglasan gradski proračun, a dramatični izljevi napuštanja sjednica mogu se nabrojati na prste jedne ruke.
Dakako, kao i u slučaju niske razine zaduženosti Grada, tako se i mirna plovidba Gradskog vijeća može protumačiti kao slabost: Da je Korušec imao viziju, reći će kritičari, mogao je (i trebao) kreditno opteretiti gradski proračun. Da je imao hrabrosti, za svoje ideale ulazio bi u veće, rizičnije bitke. Kao i uvijek, rad njegova nasljednika odredit će sve pozitivne i negativne karakteristika “prvog brka Bjelovara”. Prihvatiti Tonija bilo je lako i lijevima i desnima, jer Toni iza sebe nije imao bogzna kakvu stranačku infrastrukturu. Bio je u koaliciji s lijevima i s desnima(pa čak i s trećima s obzirom da je bio član HSLS-a). Svima njima danas je teško biti opozicija jer su svi oni u jednom trenutku bili na vlasti. Na sljedećim izborima Gradsko vijeće bit će šarolikije nego ikad – bit će tu i lijevih i desnih, i velikih i malih i ovisnih i neovisnih, a svi oni htjet će ugurati svoje ruke u teglu pekmeza spomenutu na početku ove priče.
Stoga, bitno je spomenuti i kako je na današnjem Gradskom vijeću jednoglasno izglasana strategija razvoja Grada Bjelovara do 2020. godine, suhoparan, ali strateški najbitniji dokument ovoga grada u čijoj je izradi sudjelovalo stotinjak osoba. Hoće li se biti dovoljno jedinstva i mudrosti da se Strategija doista iskoristi za razvoj Bjelovara, vidjet ćemo već potkraj ovog ljeta, kada izbori završe i krene formiranje gradske vlasti.