Zgrada bivšeg zatvora na raskrižju Trumbićeve i Matice hrvatske već desetljećima predstavlja ruglo u sâmom centru Bjelovara. Prvo su u njoj godinama bespravno i u neljudskim uvjetima živjeli naši potrebiti sugrađani, da bi potom, napokon ispražnjenja, nastavila svoje propadanje bez stanara, ali i dalje kao prijetnja prolaznicima.

Najveći problem je, naravno, novac. S obzirom da je zgrada u konzervatorskim podlogama upisana kao kulturno dobro, troškovi obnove previsoki su da bi se za projekt zainteresirao privatni kapital pa se prepuštanje zubu vremena da je sruši po zakonu godina, kao i uvijek, čini najizglednijom i najbezbolnijom opcijom.

Međutim, novopečena gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Darijom Hrebakom ne želi se predati bez ispaljenog metka. Štoviše, došli su do idealnog rješenja – zgradu starog zatvora europskim novcem obnovit će Ministarstvo kulture, a potom je koristiti za potrebe Državnog arhiva u Bjelovaru. Rješenje je, naravno, fantastično, s obzirom da je Državni arhiv u Bjelovar već godinama podstanar u prostorijama Bjelovarsko-križevačke biskupije, a najam im ističe 2019. godine. A to je, što se tiče brzine donošenja političkih odluka u Hrvatskoj, praktički „treptaj oka“.

Kako Državni arhiv u Bjelovaru ne bi postao beskućnik, a godinama skupljanja i brižno čuvana povijesna građa jednog od najmlađih hrvatskih gradova ne bude uništena, Grad Bjelovar prijavio je projekt obnove i preseljenja Ministarstvu kulture. Odluka o tomu hoće li Ministarstvo kulture „preuzeti uzde“ i pokušati preko EU fondova realizirati projekt, trebali bismo doznati do kraja godine.

Vrijedi spomenuti i kako bi u obnovljenoj zgradi starog zatvora svoje mjesto, osim Državnog arhiva u Bjelovaru, trebao pronaći Konzervatorski odjel u Bjelovaru, zadužen za područje Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije. S obzirom da je riječ o objektu u sâmom centru grada, 50-ak metara udaljenom od središnjeg gradskog parka, s dovoljno dvorišta za veliko parkiralište te dovoljno velikom zgradom da prihvati sve zainteresirane „stanare“, bila bi prava šteta da se praksa nečinjenja nastavi.