Ako smo se u jednom od nedavnih nastavka naših „priča iz davnine“ prisjetili kako su pripadnici nekadašnje bjelovarske građanske elite tijekom 19. stoljeća uživali u „rajskim mjestima“, gdje su se uz hranu i piće nudili i ostali užici, nismo dirnuli u ništa što je bilo neuobičajeno za ondašnja poimanja iskazivanja staleške pripadnosti. Ona je naime, podrazumijevala i odlaske u tadašnja bludilišta, po čemu Bjelovar nije zaostajao za drugim gradovima, jer bi se kaskanje za tim dijelom društvenoga života moglo protumačiti u najmanju ruku zaostajanjem za nekim novim trendovima.

Posao je donosio lijepu zaradu vlasnicima sve do završetka Prvog svjetskog rata, da bi dolaskom nove vlasti 1945. takva „nemoralna“mjesta bila potpuno zabranjena, barem na deklarativnoj razini, jer se bilo koji sustav rijetko odricao postojanja „najstarijeg zanata na svijetu“, pa makar i pod plaštom stroge konspiracije koja je ipak nezaustavljivo prodirala u „široke mase“.

Na „udaru“ striptiza

Prihvatimo li ovu činjenicu tek strogim načelom poslijeratne izgradnje, tijekom koje se valjda mislilo da rudarski udarnici i ostali heroji rada ne bi možda nakon posla barem „zavirili“ u poneka mjesta gdje bi opustili napete mišiće, nakon 60-ih godina u modu je došla nova vrsta zabave- striptiz. U doslovnom prijevodu, riječ je o umjetnosti erotskog svlačenja, posebno na pozornicama noćnih klubova koji su tih godina nicali u prestižnim jadranskim hotelima, većim gradovima, da bi se striptizetama postupno otvarali i drugi podiji na kojima su uz posebnu koreografiju i glazbu otkrivale svoje čari. Ali i tu je, barem u prvo vrijeme, postojala određena granica, pa se ubrzo pojavila i jedna uzrečica prema kojoj je statistika poput striptiza, jer otkriva sve osim bitnog.

Naravno da ova „moda“ nije zaobišla ni Bjelovar, no prvi striptiz program je ipak izveden nešto dalje, točnije u Žabnu, i to u izuzetno posjećenom restoranu „Kod Darinke“. Tog se vremena prisjeća i tadašnji mladi ugostitelj Marijan Javurek koji je uz ostalo i brinuo o tome da se gosti koji su iz bilo kojih razloga posjećivali Bjelovar osjećaju još ugodnije.

„Golotinja“ za lovce i direktore

-Bilo je to prvo mjesto u okolici sa striptiz programom, a kako su tih godina u naš grad dolazili „poslovnjaci“ iz svih krajeva bivše države, a pogotovo talijanski lovci, sasvim je logična bila i takva ponuda koja je mnogima „razgalila dušu“, pa su se ugovori sklapali brže i bez pretjeranih razgovora, a lovci nisu štedjeli novac kako bi vidjeli neke od „specijalnih“ točaka. Tako je barem prema pričama taj lokal svojedobno imao 12 striptizeta, i gledajući isključivo s ugostiteljske pozicije bio uspješnim spojem dobre gastronomske ponude „garnirane“ dodatnim programom, što je moralo „upaliti“ kod posjetitelja, među kojima je bilo i „običnih“ gostiju, kojima za razliku od nekih drugih klubova u većim gradovima, ulaz nije bio zabranjen – prisjeća se Javurek.

Klinačke maštarije

Rastuća popularnost striptiza, a time i striptizeta dopirala je i do ušiju nas tadašnjih klinaca, kada bi kriomice prisluškivali starije koji su prepričavajući vlastite, ali i tuđe priče satima raspravljali o tome što se sve može vidjeti „Kod Darinke“. Uz podrobne opise „scenarija“ kojega baš nismo razumjeli, odmah smo zapamtili da su sve te djevojke imale „umjetnička“ imena među kojima su bila najpopularnija Suzi, Keti, Megi ili Doris, a nešto manje ona „domaća“, Ivanka, Ruža, Ljiljana ili Sonja. Možda su se i po tome razlikovale njihove točke od onih „za zagrijavanje“ do finalnih izvedbi „integrala“, uobičajenog naziva za tek kratki bljesak obnaženog tijela praćenog glazbenim „tušem“. Istina, pomalo smo žalili što nekoliko idućih godina nećemo u večernjim satima barem „poviriti“ u unutrašnjost ovog lokala kako bi osjetili dašak te atmosfere o kojoj se toliko pričalo, no zato smo već uvelike listali rijetke časopise krcate fotografijama s nudističkih plaža, na kojima se također moglo „vidjeti sve“, ali…

Koju godinu kasnije, program s glazbenim sastavom, mađioničarima, gutačima vatre, bacačima noževa i naravno, striptizetama pojavio se u jednom od najpopularnijih restorana, Šljukin gonu.

-Bio je to prvi bjelovarski lokal sa striptizetama, što je u to vrijeme bilo pravom senzacijom. Program je počinjao oko ponoći i bio podijeljen u tri dijela, a onaj posljednji, u pravilu je bio rezerviran za „zvijezdu večeri“ koja je na kraju pokazala sve svoje čari. Otvorenjem bara u hotelu Central početkom 70-ih godina nastavljeno je ovo kratkotrajno poglavlje „bjelovarskog striptiza“ koji je kasnijih godina potpuno isčezao sa scene. Teško je iz današnje perspektive govoriti o tome što je trebalo napraviti kako bi se ne samo program, nego i cjelokupno funkcioniranje bara podiglo na višu razinu, a taj za, mnoge nekada nedostižni ugostiteljski kutak u kojega se nije ulazilo „samo tako“, ubrzo se pretvorio u običan kafić- dodaje Javurek.

Sumrak unosnog zanata

Tako su se zauvijek ugasili reflektori i raznobojna diskretna svjetla i na toj pozornici u koju su netremice gledali oni koji su stizali sa službenih putovanja, željni opuštanja nakon napornog radnog dana, ili jednostavno dolazili iz nekih drugih zemalja gdje je striptiz uobičajena pojava, ali bi zbog odlazaka na takva mjesta mogli „zaraditi“ prezir okoline. No, ne treba zaboraviti i još jednu činjenicu koja je uvelike pomogla da u jednoj, tada socijalističkoj državi i ovaj dio društvenosti, poput primjerice kasina ili Playboyevih „zečica“ u prestižnom hotelskom kompleksu Haludovo dobije pravo građanstva što sa humorno-satiričnim predznakom podcrtava naš sugovornik.

-Naši ljudi su tada mogli putovali po cijelom svijetu, i vidjeti pregršt novotarija koje nisu imali ovdje. I zato ne čudi da je tadašnji predsjednik koji je pušio kubanske cigarete, pio whiskey, gledao kaubojske filmove i bio osvjedočeni ljubitelj žena ipak dao „mig“ za dolazak striptiza i drugih „bjelosvjetskih“ novotarija o kojima su neki iza drugih granica mogli tek maštati – na kraju će Javurek.(čr)