AMSTERDAM – Ono što u svijetu igranog filma predstavljaju festivali kao što su Cannes, Venecija ili Berlin, za dokumentarni film to je amsterdamska IDFA. Svake jeseni u najvećem nizozemskog gradu okupi se sve najvrjednije te godine snimljeno u Europi i ostatku svijeta kad je u pitanju dokumentarni film. Najbolji primjer koliko je ovaj festival značajan govori podatak da godišnje na selekciju dođe između 3500 i 4000 filmova, a samo mali dio njih i završi u nekom od natjecateljskih ili popratnih programa.

Tim više je vrjedniji podatak da su na ovogodišnjoj IDFA-i prikazana čak tri filma snimljena u hrvatskoj produkciji ili koprodukciji, a uz aktualne “Srbenku” i “U slučaju rata”, koje smo mogli pogledati na ovogodišnjem DOKUartu te animirani dokumentarac “Chris the Swiss”, u tematskom programu pod nazivom “Me” (ja) prikazan je i film Bjelovarčanke Rade Šešić “Soba bez pogleda”.

 U uglednom društvu

Ovaj 14-minuti poetski dokumentarac Šešić je snimila prije više od 20 godina i u njemu govori o početku života u stranoj zemlji, odnosno Nizozemskoj, a premijeru je imao na IDFA-i još 1997. godine u programu “Highlights of the Lowlands”. Sada je kuratorica festivala Laura van Haselma film poznate bjelovarske autorice, filmske kritičarke, profesorice na filmskim studijima, koju mnogi najbolje poznaju kao selektoricu bjelovarskog festivala dokumentarnog filma DOKUarta, izabrala za tematski program u kojem su se našla neka velika imena filma, kao što su Chantal Akerman, Noemi Kawase, Pawel i Marcel Lozinski ili Avi Mograbi.

-Velika mi je čast biti u ovom programu, a nije bilo nimalo lako pripremiti film za IDFA projekciju. “Soba bez pogleda” snimljena je na 16-milimetarskoj vrpci i imali smo samo dvije kopije koje su obišle skoro cijeli svijet. Od Velike Britanije preko cijele Europe sve do Rusije i Indije pa do Amerike, a film je prikazivan na festivalima poput Tamperea u Finskoj, Message to Man, Sofije, Creteila, Nantesa, sveukupno na oko 35 festivala – istaknula je Šešić i dodala da je njezin film bio nagrađen na festivalu Mama Cash u Amsterdamu.

-Novac od nagrade bio je prvi honorar i meni i producentu koji je poput mene u taj projekt ušao s puno entuzijazma, a malo novca. Obje kopije su danas posve istrošene i od negativa smo trebali na brzinu napraviti digitalnu verziju. Bilo je zaista vrlo emotivno vidjeti film na velikom ekranu nakon 20 godina – otkrila je Šešić, koja je bila ponosna kad je vidjela brojnu publiku na projekciji filma u Amsterdamu.

Rasprodana projekcija

-Projekcija u kinu Tuschinski na IDFA-i bila je rasprodana i vrlo ugledna filmska teoretičarka Alisa Lebow vodila je sa mnom razgovor nakon filma. Bilo je uzbudljivo vidjeti da film i danas komunicira sa publikom i uspostavlja emocionalni odnos. Snimatelj je bio Sahin Šišić, a posljednju pjesmu u filmu je otpjevala moja sestra Nena i bilo je stvarno impresivno čuti njezin zvonki glas u odjavnoj špici. Imali smo puno pitanja iz publike nakon projekcije i dosta mladih ljudi je imalo potrebu iskazati svoje mišljenje nakon gledanja “Sobe bez pogleda” – zaključila je Šešić.