Kronični deficit liječnika, od bjelovarske bolnice, preko domova zdravlja, do javnog zdravstva, proteže se sve do mrtvozorstva, službe čiji će stručnjaci pregledati umrle osobe kako bi se utvrdile činjenice smrti bez provođenja obdukcije, a potom stručno i vjerodostojno utvrditi vrijeme i uzrok smrti. Ako se to dogodi izvan zdravstvenih ustanova u kojima mrtvozornika određuje ravnatelj, na scenu stupaju, u najboljem slučaju, liječnici kojima će se povjeriti ovaj odgovoran posao, a imenuje ih Županijska skupština, na prijedlog gradova i općina.

Premda Pravilnik o načinu pregleda umrlih te utvrđivanja vremena i uzroka smrti u ovome poslu tolerira i uključivanje zdravstvenih djelatnika srednje ili više stručne spreme, patologinja dr. Jasna Begić, predsjednica županijskog Povjerenstva za nadzor nad radom mrtvozornika iz redova liječnika, napominje kako ih je u sadašnjem timu sve manje, posebice u seoskim sredinama. Naime, od ukupno 58 imenovanih mrtvozornika, svega je 31 liječnik, među kojima i poznati bjelovarski ginekolog dr. Bruno Zadro, a teško je vjerovati kako ovaj posao izbjegavaju zbog naknade od 200 kuna po pregledu.

 Neugodna iskustva

-Ne sumnjam u stručnost medicinskih sestara i tehničara koji ovaj posao mogu obavljati tek nakon posebne obuke i licence Ministarstva zdravstva, no istodobno nimalo ne veseli činjenica kako je masovni odlazak liječnika s našega područja očito pretočen sve do mrtvozorstva – kaže dr. Begić.

Kako se radi o vrlo zahtjevnom i odgovornom poslu koji ne trpi pogreške te nerijetko može dovesti i do krajnje neugodnih situacija, potvrđuju primjeri vidljivi u zapisnicima Povjerenstva iz prošle godine, koje je ukratko opisala i sama dr. Begić.
Jedan slučaj je tako vezan uz tragediju u Gornjim Lipovčanima kraj Čazme u kojoj je lani izgubio život 19-godišnji B.Đ. Nesretni je mladić upao u septičku jamu duboku najmanje tri metra iz koje je izvučen mrtav. Nakon policijskog očevida, mrtvozornica, inače liječnica u čazmanskom Domu zdravlja, utvrdila je smrt utapanjem. No, krajem prošle godine, obitelj je uložila prigovor Ministarstvu zdravlja, tvrdeći kako je mrtvozornica trebala odrediti obdukciju njihova pokojnog sina. U postupak je uključeno i županijsko Povjerenstvo koje je zatražilo njezino očitovanje. Mrtvozornica je navela kako prema očevidu policije nije bilo sumnje na počinjenje kaznenog djela te da nisu bili prisutni drugi medicinski razlozi koji bi navodili na sumnju na nasilnu smrt. Povjerenstvo je potvrdilo kako je postupila po slovu zakona, no kakav će biti epilog čitava slučaja, ostaje za vidjeti.

 Neupućeni pogrebnici

Mrtvozornici mogu imati i neugodnih iskustava s pogrebnicima, poput slučaja s početka prošle godine, kada je vozač komunalnog poduzeća odbio prevesti pokojnicu iz jednog Obiteljskog doma pokraj Bjelovara jer na dozvoli za ukop nije bilo pečata, iako je tijelo pregledala ovlaštena mrtvozornica. Inzistirajući na slovu zakona koji očito nije bio dobro „prožvakan“, tek nakon halabuke koju je podigla obitelj i voditeljica doma te uručivanja kopije Pravilnika direktoru poduzeća, tijelo pokojnice je odvezeno do posljednjeg počivališta. Pokraj dodatnog tumačenja kako se pečat županijskog Odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i umirovljenike, stavlja na dozvole za ukop samo kada se pokojnik vozi na krematorij ili negdje van županije što ovdje nije bio slučaj, direktor tvrtke je bio zamoljen da prouči Pravilnik, kako se više ne bi ponavljale ovakve i slične neugodne situacije.

M.R. Zrinski