Mnogi će učenici I. osnovne škole Bjelovar prefrknuti nosom kada ugledaju najnoviji, proljetni jelovnik koji im je složilo višečlano povjerenstvo za školsku kuhinju. No, milosti nema, na meniju te škole nema hrenovki, pizza, pomfrita i ostale brzopotezne hrane. Upravo je jelovnik te škole najboljim ocijenila nutricionistkinja županijskog Zavoda za javno zdravstvo Jasmina Kuštelega, koju smo zamolili da svoj sud donese nakon što prouči jednotjedne jelovnike sve četiri bjelovarske osnovne škola.

Nije svaki kruh zdrav

– Svaki jelovnik ima svoje prednosti i mane, ali kao najprihvatljiviji istaknula bih spomenuti. On je jedini u kojem je istaknuta i vrsta kruha koja se nalazi u obrocima. Preporuka je koristiti kruh od crnog pšeničnog, raženog ili zobenog brašna kojem treba mijenjati oblik, žemlje, kiflice ili rezani kruh. Također, u odnosu na druge jelovnike, najviše je zastupljeno voće. Preporuka je konzumirati voće svaki dan. Dobro je što je mlijeko zaslađeno medom, a ne šećerom te što je i povrće zastupljeno u svakom obroku uz meso. Hrskave pahuljice bi zamijenila mješavinom žitarica sastavljenom od nezaslađenih žitnih pahuljica, suhog voća, orašastih plodova i sjemenki. Hrenovke, kao i pašteta pripadaju skupini namirnica koje je poželjno izbjegavati ili rijetko konzumirati – prokomentirala je naša stručnjakinja. Prostora za popravak još više ima u jelovnicima drugih škola. Osim što im je olako shvaćanje kruha kao namirnice svima mana, u II. osnovnoj nutricionistkinja predlaže da se meniju s purećom pljeskavicom pridruži povrće, a pohvalno je što jedini u tjednu koji smo odabrali na jelovniku imaju ribu.

Različiti jelovnici

– Jelovnik u III. osnovnoj također ima prostora za poboljšanje. Nije nužno da se pšenična krupica, ako je zaslađena šećerom, hot dog i burek sa sirom nalaze u istom tjednu. Cjelovit obrok bi činila piletina na saft uz prilog te salatu. Utorak i srijedu jelovnika IV. osnovne bi upotpunilo povrće tj. salata. Puding od čokolade u kombinaciji s kolačem ne čini obrok – savjetuje Kuštelega, objašnjavajući kako bi u idealnim uvjetima škole trebale imati tri kategorija jelovnika. Dvije dobne kategorije koje čine učenici u dobi od sedam do devet godina te deset do 13 godina. Oni imaju različite dnevne energetske potrebe te bi njihovi jelovnici bili donekle različiti. Isto tako, dnevne energetske potrebe dječaka i djevojčica se, kaže nutricionistkinja, razlikuju pa bi svaka ta dobna kategorija imala varijantu za dječake i djevojčice. U trećoj kategoriji bi se osigurao jelovnik učenicima koji zbog zdravstvenih razloga imaju ograničenja u prehrani, npr. zbog celijakije, alergije na hranu. Naravno, takav sustav školske prehrane bi trebao biti financijski prihvatljiv svim roditeljima te školi. Put do toga u današnje vrijeme je trnovit, no veseli što se podiže razina svijesti koliko je bitna pravilna prehrana od najranije dobi. Vjerojatno roditelje još više od toga veseli činjenica da su cijene školskih obroka već dugo iste. No, pravo je pitanje zašto u se jedinstvenom školskom sustavu, kakav bi naš trebao biti, neka se djeca hrane puno zdravije od drugih.