Udruga za zaštitu životinja, Prijatelji životinja, lovci, građani iz svih krajeva Hrvatske i izvan nje obrušili su se na Antonia Đuričića koji je prije nekoliko dana objavio, u najmanju ruku, nesmotreni oglas.

– Prodajem mladu lisicu, polupitomu, za trening ili kućnog ljubimca. Cijena je 200 kuna. Bez glupih komentara – napisao je Antonio na stranici jedne Facebook grupe za kupnju i prodaju. Objava je podigla društvene mreže na noge. Svi su htjeli spasiti mladu lisicu i razapeti Đuričića, i to najviše zbog dijela oglasa u kojem ju nudi za trening lovačkih pasa. On bi, zaključili su sudionici rasprava, jadnu životinju prodao da ju rastrgaju psi. Nedopustivo. S obzirom na fotografije koje se nalaze na njegovom profilu na Facebooku, protumačili su i kako je riječ o strastvenom lovcu koji se hvali ubijenim mrtvim lisicama i veprovima.

 Prijeteće poruke

– Ništa to nije istina. Kako su mi takve stvari mogli prišiti. Ne spavam već danima od silnih poziva i prijetnji putem telefona. Nisam ja nikakav kriminalac, samo sam želio postupiti humano, a uostalom na internetu ima hrpa videa gdje se psi natječu u lovu na lisice – dočekao nas je na kućnom pragu napadnuti Đuričić. Niti je, kaže, lovac, niti je ikada ikoju životinju ubio. Jednom je pomagao lovcima u lovu, i to samo u dovlačenju ubijene divljači i to zabilježio kamerom.

– Mama i ja živimo u neimaštini. I tada sam došao u cipelama jer prikladniju obuću nisam imao pa mi je jedan gospodin poklonio čizme. Zato sam i došao na ideju da bi netko možda htio pripitomiti mlade lisice jer ih ja bez problema mogu uzeti u ruke. Tko zna, možda bi ih lovci kupili i čuvali ih za treniranje pasa, no oni ih ne ubijaju – priča Antonio, ističući kako je htio samo napraviti dobro djelo. Godinama je već bez konkretnog posla, a svoj soboslikarski zanat samo mu koristi u radovima kod kuće. Tvrdi da, iako ima razloga biti ljut na lisičji rod koji im je poklao svih pet kokoši pa sada jaja mora kupovati, nikad mu ne bi palo na pamet da ih ubija.

 Hrani ih mesom

– U obližnjem napuštenom štaglju primijetio sam leglo lisica. Kako im majka nije dolazila vidio sam da su gladne. Od svojih sam usta odlučio otkinuti i uredno ih hranim mesom i zato mislim da nisam nimalo zaslužio da me tako ocrnjuju – jada se Antonijo. Da lovci ni u kom slučaju nemaju veze s nasilnim treniranjem pasa i takvim ubijanjem lisica, potvrđuje i tajnik bjelovarsko-bilogorskog Lovačkog saveza.

– On životinju iz divljine ne može prisvojiti i prodavati. Ona pripada prirodi i ne može ju držati kod kuće bez porijekla divljači. Može tek u slučaju da ta životinja bude oštećena prilikom nekih poljoprivrednih radova ili sličnog. Mora ju odnijeti veterinaru i smije je zadržati neko vrijeme uz njegovu dozvolu, ali od Lovačke udruge mora zatražiti potvrdu o porijeklu kojom može dokazati da je ona bila u prirodi, a veterinar da je životinja bila hendikepirana – objašnjava Kovačević. Kad je pak u pitanju trening koji spominje Đuričić, Kovačević objašnjava kako postoje neke discipline, pri čemu se pas nikada ne stavlja u izravan kontakt s lisicom.

– Lisica se može koristiti za vježbu pasa jamara. Međutim, tada se nalazi u umjetnim rovovima, u rešetkastoj gajbi. Pas do nje ne može doći, samo osjetiti njezin miris – ističe Kovačević.