Zahvaljujući povoljnim vremenskim uvjetima u ovogodišnju smo sadnju krumpira krenuli nešto radnije no prošle godine i obavili je u rekordnom roku. Tako priču o uzgoju krumpira počinje Nikola Stepić, predsjednik Udruge proizvođača industrijskog krumpira i dugogodišnji kooperant Franckove čipsare.
Za ovu su godinu preko udruge uspjeli ugovoriti proizvodnju na 370 hektara.
Zahvaljujući dobrim kooperativnim odnosima s otkupljivačem, zanimanje za proizvodnju krumpira raste. Naime, osim što kooperanti po povoljnim cijenama dobivaju sav potreban repromaterijal od sjemena, gnojiva do zaštite, otkupljivač se ugovorno obvezuje otkupiti krumpir po unaprijed dogovorenoj cijeni.

 Držati se plodoreda

-To je sigurnost koja puno znači proizvođačima, pa ne treba čuditi da nam pristižu novi članovi. Trenutno u udruzi imamo 35 članova – naglašava Stepić koji se proizvodnjom krumpira bavi već gotovo četvrt stoljeća. Dodaje kako je u proizvodnju i ove godine organizirao na 10 hektara površine, a ako godina bude bar približna kao lanjska bit će zadovoljan. Naime, prošlu godinu svi proizvođači pamte kao rekordnu.

-Sve se poklopilo od povoljnog rasporeda oborina do dobrog temperaturnog režima koji su pogodovali rastu biljke i razvoju krumpirova gomolja. Rezultat svega toga bio je prinos od 40 do čak 60 tona krumpira po hektaru navodnjavane površine. Zbog svega toga ugovarao bi i veću proizvodnju samo što nema dovoljno zemlje. – kaže Stepić

Naime, u intenzivnoj proizvodnji krumpira važno je držati se plodoreda. To znači da se krumpir na istu površinu treba saditi svake četvrte godine ili pak svake treće uz obilatu zelenu gnojidbu. Nemogućnost povećanja površina pod krumpirom odlučio je kompenzirati ulaganjem u sustav navodnjavanja. I nije pogriješio.

 Navodnjavanje se isplatilo

– Istina, bilo je to ulaganje od 130 tisuća kuna, no isplatilo se. Na navodnjavanoj površini od tri hektara prinos krumpira prošle je godine dosegao 60 tona po hektaru, što je gotovo trećina više nego na površinama bez navodnjavanja – pojašnjava Stepić tvrdeći da bi navodnjavao i više da nisu ulaganja tako velika. Osim što su sistemi za navodnjavanje skupi, nije nimalo jednostavno dobiti dozvolu za crpljenje vode. O prednostima navodnjavanja se kaže, samo puno priča, a malo radi. To je osnovni razlog zbog kojega unatoč brojnim prednostima koje navodnjavanje nudi, navodnjavamo svega jedan posto poljoprivrednih površina, što Hrvatsku svrstava na samo europsko dno.