Gotovo se obavezno naziv ‘Olimpijada’ pogrešno koristi ili se krivo interpretira. Naime, pojam Olimpijada često koristimo kao skraćeni naziv za Olimpijske igre, međutim ‘Olimpijada’ je u stvari naziv za vremensko razdoblje od četiri godine između Olimpijskih igara. Ako je tako onda i RK Bjelovar ima svoje igre, igrače i ima svoja razdoblja. Ima Špilera i ima Špilerijadu.

Čak i oni koji ne dolaze na rukometne utakmice, ali zato rado komentiraju rukomet, znaju da je Slovenac David Špiler otac, sin i duh sveti RK Bjelovara. Kad igra Špiler – RK Bjelovar pobjeđuje, kad nema Špilera – RK Bjelovar je smiješan. U dosadašnjem dijelu prvenstva super momčad RK Bjelovara već je tri puta kleknula i to od Ivanića (?), od PPD-a II (??) i sad od Osijeka (???).

Sva ta klecanja ostvarena su kada Špilera zbog povrede nije bilo u igri. Isto tako, RK Bjelovar je u tih 11 odigranih utakmica imao samo dva nešto ozbiljnija susreta i u oba je upisao pobjedu. U Križevcima je pomeo KTC, dok se u Virovitici poigrao s domaćim rukometašima. U obje te utakmice Špiler je, uz obilnu pomoć vratara Karabatića, igrao sam protiv svih. Bilo to dobro ili loše, no, za sada nitko od mjerodavnih u bjelovarskom rukometu, gradonačelnik i njegovi sekundanti, predsjednik i njegovi suradnici, brojni rukometni treneri koji po tradiciji pričaju sebi u bradu, nisu reagirali i nisu digli glavu samo zato jer RK Bjelovar za cilj ima povratak u Premijer ligu, a zna se da cilj opravdava sredstvo. Međutim, postavlja se pitanje, opravdava li cilj sredstvo?

NEMA PORAZA, NEĆE GA NI BITI

Ako se vratimo u ljeto na konferenciju za medije na kojoj je Hrvoje Privšek imenovan novim trenerom RK Bjelovara, sjetiti ćemo se njegovih riječi: ‘Jedino vam mogu garantirati kako ćete gledati lijep, moderan i brzi rukomet’. Bravo, međutim, tu nije bio kraj najavama. Naime, nakon što još u RK Bjelovaru nije proradila ta najavljivana ljepota, taj stil i brzina, ali i nakon dvije neriješene utakmice protiv rekreacijske momčadi Ivanića i školske ekipe PPD Zagreba II, Privšek je pomalo bahato obznanio: ‘Nema poraza, a neće ga ni biti!’

Ma, nemoj! Ta fama trajala je samo do prošle subote kada se RK Bjelovar pred napokon dobro popunjenom dvoranom, pred Djedom Mrazom, pred brojnom djecom, osramotio i usprkos uvjeravanjima Privšeka o polusezoni bez poraza ipak izgubio od Osijeka. Rezultat svih tih velikih riječi je to da RK Bjelovar igra dekadentski rukomet, da igra sporo, da nema kontra napad, da nema brzinu, ali i da su svi dosadašnji uspjesi produkt očajno nekvalitetne lige u kojoj nitko od konkurenata nije pokazao preveliku volju da nagodinu igra u Premijer ligi, ali su i produkt individualne kvalitete Davida Špilera, koji, istini za volju, zajedno s Kljajićem trenira dva puta tjedno, nešto kao nogometaši Laste iz Gudovca.

NAKON ŠPILERIJADE SLIJEDI GRANATERIZACIJA

Kako bi dobili kompletnu sliku RK Bjelovara moramo razlikovati ‘Olimpijadu’ od ‘Špilerijade’. Razlika je u tome što se za vrijeme Olimpijade sportaši i reprezentacije pripremaju da na Olimpijskim igrama budu što brži, viši i jači, dok RK Bjelovar u periodu ‘Špilerijade’ ne radi ništa. I ne treba, ima Špilera i što će mu više. Međutim, Špiler ima 36 godina, a osim toga sve se glasnije priča kako Slovenac uskoro odlazi u Njemačku, a osim toga sklon je i povredama. I što sad? Tek sada će napokon pojedinci postati svjesni svega što nas u budućnosti čeka u rukometu. Naime, Filip Jurišić, jedina prava nada bjelovarskog rukometa umjesto da je nezamjenjiv i da je igra RK Bjelovara bazirana po njegovim karakteristikama, on minutažu dobiva na kapaljku. Grbavac se kao i Vidović izgubio negdje u prostoru, Udžbinac je na školovanju, Tandara i Vidaković su poodmaklim rukometnim godinama, dok ostali mladi bjelovarski igrači u trenirkama sjede na klupi.

Tome treba dodati kako druga momčad RK Bjelovara igra u trećoj ligi i u toj rekreativnoj konkurenciji gubi od Marofa i Ilove, a ovom treba dodati i riječi Davora Lamze, šefa rukometne škole, koji govori kako je RK Bjelovar na dobrom putu. Da, za Rim ide preko Budimpešte! Pored toga, Privšek je utakmicu protiv Osijeka počeo sa šest ‘stranaca’ dok je u startnoj momčadi jedino Vidaković bio iz Bjelovara. Sve to govori kako nam za potrebe Premijer lige nakon ‘Špilerijade’ slijedi ‘Granaterizacija’, period kad će u RK Bjelovaru ponovo igrati i 15 rukometaša izvan Bjelovara, a sjetimo se kako je taj period završilo. Da, nama je to potrebno jer cilj opravdava sredstvo. Samo, što je to cilj i što je to sredstvo?