Na nedavnoj sjednici Vlade RH povećane su kvote za zapošljavanje osoba iz trećih zemalja. U pozadini te odluke kriju se brojke od ukupno 31.000 radnih dozvola strancima, od čega se enormnih 11.270 odnosi na stalno zapošljavanje u građevinskom sektoru. Istodobno, statistika bjelovarske burze rada, primjerice, na kraju listopadu ove godine bilježi 6.811 nezaposlenih s područja županije, među kojima je najviše onih s trogodišnjom srednjom školom, KV ili VKV zanimanjima.

Paradoks nesuglasja između realnih potreba tržišta rada i obrazovnog sustava, koji uporno „proizvodi“ zanimanja koja nikome ne trebaju, pokušat će se ispraviti nedavno najavljenim novim Zakonom o strukovnom obrazovanju iz „radionice“ ministrice obrazovanja Blaženke Divjak, premda bolje upućeni smatraju kako će to biti još jedan „pucanj u prazno“. Posebice stoga što bi iza svake ozbiljnije reforme strukovnih škola trebalo stajati puno novca, što je u nekoj razumnoj budućnosti, malo moguće.

S potonjom tvrdnjom slaže se i dugogodišnji ravnatelj bjelovarske Obrtničke škole Branko Cvetković, napominjući kako se o suglasju realnih potreba poslodavaca i profila strukovnih zanimanja priča već godinama.

-U Gospodarskoj komori BBŽ redovito su se održavali sastanci ravnatelja i poduzetnika, razgovaralo se o potrebama, upisnim kvotama, osiguravanju prakse za učenike. No, do danas se ništa promijenilo, osim što se odustalo od sastanaka u Gospodarskoj komori – kaže pomalo rezignirano ravnatelj Cvetković.
Od prvog do trećeg razreda u njegovoj se školi, napominje, učenici obrazuju za čak 14 različitih zanimanja, poput mehaničara, bravara, instalatera kućnih instalacija, do elektromehaničara.

-Od bjelovarskog Zavoda za zapošljavanje redovito dobivamo podatke o deficitarnim zanimanjima, no potrebama tržišta rada u pravilu ne možemo u cijelosti odgovoriti zbog dva ključna razloga – izostanka interesa učenika te kadrovske i prostorne neopremljenosti škole – pojašnjava Cvetković.

 Neopremljenost škola

Napominje kako, primjerice, za najtraženija zanimanja u građevinarstvu škola nema uvjeta. Potrebne su radionice s opremom kako bi se učenici već u prvom razredu mogli obučavati kroz praksu.
-To je i ključni problem u provedbi praktičnog rada jer učenici u nekim zanimanjima dolaze potpuno nespremni pa poslodavci moraju krenuti od elementarnih osnova obučavanja, što većini ne odgovara. Stoga bi učenici već u prvom razredu morali proći osnove praktičnog rada u radionicama unutar škole, za što nemamo uvjete. Pokraj toga, za građevinsku struku, primjerice, izostaje zanimanje učenika. Od šest upisanih za zanimanje soboslikara, troje je odustalo, a za strojobravara se prijavio samo jedan učenik pa nismo mogli organizirati nastavu – kaže Cvetković.

Skupa reforma

Dodaje kako su namjere najavljenih izmjena i dopuna Zakona o strukovnim školama jasne i ohrabrujuće, posebice kada je riječ o uspostavi regionalnih centara kompetentnosti i uvođenju dualnog obrazovanja.
-Svaki grad u našoj županiji ima Obrtničku školu s istim ili vrlo sličnim programima, što bi svakako trebalo prekrojiti u referentne centre za određeni tip zanimanja. Obrazovni programi trebali bi biti atraktivniji, s educiranim kadrovima i dobro opremljenim radionicama. Tim prije što broj učenika u obrtničkim zanimanjima drastično pada. No, valja imati na umu kako sve te promjene imaju svoju iznimno visoku cijenu za koju, bojim se, u skorašnje vrijeme nećemo moći osigurati potreban novac – zaključuje ravnatelj Cvetković.