Depresija, psihoza i druga psihička oboljenja već godinama „ne stanuju“ samo u zdravstvenim kartonima odraslih. Od dijagnoza „pod šifrom“, nažalost, pati i sve veći broj djece i mladih do 27 godina. Specijalisti i terapeuti s Odjela psihijatrije bjelovarske Opće bolnice trenutačno liječe oko 50 oboljelih u životnoj dobi od 18 do 27 godina. Djeca, među kojima su nerijetko i najmlađi osnovnoškolci, upućuju se u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u zagrebačkoj Kukuljevićevoj ulici, u kojoj liječnici nastoje pomoći malenim psihijatrijskim bolesnicima iz cijele Hrvatske.

Nedovoljni kapaciteti

Za rastuću brojku psihički bolesne djece i mladih, hrvatske bolnice nisu ni izdaleka stručno i prostorno kapacitirane, pa tako ni bjelovarska, no šefica Psihijatrije dr. Elvira Kojić, napominje kako im optimizam ulijeva najavljena izgradnja nove dnevne bolnice od 250 četvornih metara.
-Time ćemo osigurati još kvalitetniji terapijski rad, prijam i dijagnostiku. Premda smo ostali bez liječnice sa subspecijalizacijom iz dječje psihijatrije, u ovom smo trenutku s novim snagama, dr. Vedranom Hoffmann i dr. Emilijom Pereza-Radovčić, te uz naše terapeute Milijanu Dujanović, Nikolinu Zagorjan te Igora Maleševića, dobro ekipirani – ocjenjuje dr, Elvira Kojić.
Ovaj se tim gotovo svakodnevno susreće i s djecom čije su probleme uočili liječnici s hitnih prijama, školske i obiteljske medicine, koji dolaze na zahtjev Centra za socijalnu skrb ili školskih psihologa. Ovdje im se, napominje dr. Kojić, samo načelno utvrđuje dijagnoza, a potom ih se upućuje u Kukuljevićevu.
-Najčešće nam dolaze djeca obuzeta nestvarnim, paranoidnim doživljajima, noćnim strahovima, zarobljena u ovisnost od interneta, u tjeskobnim i depresivnim stanjima, a nerijetko i s pokušajima samoozljeđivanja – kaže dr. Vedrana Hoffmann. Dodaje kako najčešće uzroke teških dijagnoza, poput psihoza ili depresija, prepoznaju u međuvršnjačkom nasilju, različitim poremećajima u obitelji te ovisnostima. Dr. Hoffmann napominje kako se više ne čude slučajevima ovisnosti o marihuani koju puše i djeca u petom i šestom razredu osnovne škole.

Društvena stigma

Rano prepoznavanje signala koji bi mogli dovesti do psihičkih oboljenja te pravodobni odlazak liječniku naši sugovornici stavljaju u sam vrh prioriteta. No, na tome putu najveća je prepreka društvena stigma stvorena oko psihičkih bolesti, i to čak i među samim roditeljima.
-Nerijetko svjedočimo sklonosti obitelji ka skrivanju problema pod tepih ili pogrešnom tumačenju psihičkih promjena kod vlastitog djeteta. Rečenica koju često čujemo, “moje dijete nije ludo”, može biti pogubna. Iza nje obično stoji neprihvaćanje adekvatnog liječenja, izbjegavanje dolazaka na terapije te izostanak suradnje bez koje neće biti ni uspješnog liječenja – kaže dr. Emilija Pereza-Radovčić.
No, kako se psihičke bolesti mogu uspješno liječiti, potvrđuje viša medicinska sestra Milijana Dujanović, koja provodi grupnu terapiju.
-Dva puta tjedno radimo s desetak oboljelih u grupi koji dolaze iz cijele županije. Za većinu njih to je nastavak liječenja započetog na odjelu, a sada je važna suradnja i redoviti dolazak na terapije – kaže Milijana. Njezin kolega, viši medicinski tehničar Igor Malešević napominje kako trenutačna zdravstvena politika ne ide na ruku psihički oboljelima ni u djelu novčanih potpora u fazi liječenja. Pacijenti, kaže, nerijetko dolaze iz socijalno ugroženih obitelji, koje ne mogu plaćati troškove putovanja do bjelovarske bolnice. Kako se ova izdavanja ne nalaze na listi HZZO-a, oboljeli iz udaljenijih mjesta često izostaju s terapija, što uvelike ugrožava uspjeh njihova liječenja. (mrz)

Suicidalne misli

Dr. Emilija Kojić ističe kako psihički poremećaji nerijetko vode prema pokušaju ili izvršenju suicida, što je potvrdilo i nedavno istraživanje koje je provela među bjelovarskim srednjoškolcima. Od 500 ispitanih u drugim razredima srednje škole, pokazalo se kako 40 posto 32 posto njih razmišlja o samoubojstvo, dok je 28 posto ispitanih prošlo kroz iskustvo samoozljeđivanja.