Razgovarati o kulturi i filmskom svijetu s Denisom Hladišem uvijek je zanimljivo jer ovaj diplomirani novinar s gotovo 20-godišnjom karijerom na HRT-u veliki je kulturni zanesenjak iz kojeg ideje i razmišljanja o sedmoj umjetnosti proizlaze kao na tekućoj traci, što je prije dvanaest godina i dovelo do toga da Bjelovar ima svoj festival profesionalnog dokumentarnog filma. Budući da je nedavno završen 12. DOKUart koji je bio najuspješniji do sada, prisjetili smo se samih početaka festivala kada u Bjelovaru nije postojalo kino, pa tako ni publika dokumentarnog filma, što je samo jedan od mnogobrojnih problema s kojim se entuzijastična ekipa Dokuarta suočila.

-Danas je DOKUart iznimno organiziran i cijenjen festival za koji se traži karta više. Imali smo 3600 posjetitelja u tjednu festivala, a vjerojatno bi bilo i više da imamo dodatnih dvorana. Sada je sve posloženo, ali naravno da početak nije bio ni malo jednostavan – prisjeća se Hladiš. Kaže da je s kolegama za HRT snimio tri dokumentarna filma od kojih je jedan završio na Zagreb Film Festivalu na kojem se upoznao s Radom Šešić, Bjelovarčankom s nizozemskom adresom koja poznata filmska redateljica i kritičarka. Samo nakon jednog razgovora, kaže, došlo je do ideje da se u Bjelovaru pokuša organizirati festival dokumentarnog filma.
-Stvoriti publiku dokumentarnog filma nije bio jednostavan proces. Na početku je trebalo ljudima objasniti da dokumentarni filmovi nisu samo o životinjskom carstvu već da postoje i filmovi o ljudima koji žive među nama te da takvi filmovi itekako mogu biti bolji i od igranih – pojašnjava Hladiš i nastavlja.

Festival okrenut publici

-Dokumentarni film je život na ekranu koji potiče publiku na reakciju i potrebu za raspravom nakon gledanja. Nakon kvalitetnog dokumentarnog filma gledatelj je pun dojmova s čestom željom da promijeni nešto u svome životu barem na trenutak ili da proširi neke vidike – pojašnjava nam Hladiš. Prisjeća se i kaže kako je prvi Dokuart trajao samo tri dana i imao mali broj gledatelja, što ga nije iznenadilo jer je bio svjestan da je to jedan dugotrajan proces u kojem će približavanje publici trajati nekoliko godina iako je festival od prvog dana isključivo okrenut publici s idejom da se dođe do sinergije publike i autora filma u jednoj opuštenoj atmosferi. Plan im je bio ići korak po korak i brzina širenja festivala kako kaže, možda i nije bila intenzivna, ali je bila sigurna jer se nisu radili nikakvi nepromišljeni koraci. No, ono na što je posebno ponosan po pitanju DOKUarta je što taj festival ima i odgojne smjernice koje se manifestiraju kroz Mali Dokuart koji u sklopu festivala postoji već deset godina, kao i DOKUradionica za učenike osnovnih škola.

-Svi stalno govore da trebamo mlade i mimo škole kulturno obrazovati i uzdizati, ali rijetko tko se primio posla. Mi smo zato još prije deset godina osnovali Mali DOKUart s ciljem da djeci iz prve ruke pokažemo što je to dokumentarni film i da se okušaju u toj grani umjetnosti. S tim činom obrazujemo mlade i stvaramo neku buduću generaciju publike koja će voljeti dokumentarnu umjetnost. Vrlo brzo su nam počeli pristizati dokumentarci osnovnoškolaca iz cijele Hrvatske, a onaj koji je najbolji nagrađujemo. Ove godine na natječaj se stiglo čak 49 filmova – naglašava Hladiš. Inače, u sklopu Dokuarta djeluje i DOKUradionica koju vode stručni i priznati ljudi iz svijeta filma gdje učenici uče i usavršavaju znanja iz proizvodnje dokumentarnog filma, a svake godine u “laboratoriju” DOKUradionice nastane jedan dokumentarni film. Da je DOKUart dosegnuo svoj zenit i da dalje samo treba nastaviti utabanom stazom, Hladiš se ne slaže već teži novim idejama koje pak koče financije.

Popularni Filmodrom

-Bili smo u zatvoru, na selu, u V. osnovnoj školi kod djece s posebnim potrebama, u Domu umirovljenika… Otišli smo svima koji iz bilo kojeg razloga nisu mogli doći k nama. Širimo svoju publiku i upoznajemo ju s dokumentarnim filmom gdje god možemo, ali za odlazak u druge gradove i sela diljem županije jednostavno nemamo resursa. Za sada smo ograničeni samo na jedan odlazak na selo i na Zagreb Film Festival, ali možda u budućnosti bude više razumijevanja pa se nešto promijeni – ističe Hladiš. No, da sve ne ostane na tjednu festivala Hladiš se pobrinuo otvaranjem Filmodroma, mjesta gdje se više od godinu dana besplatno puštaju razni dokumentarci koji također imaju svoju publiku.

-Plamen DOKUarta svijetli tokom cijele godine putem Filmodroma koji ima svoju publiku, unatoč tome što ne puštamo blockbustere već manje poznate, ali iznimno kvalitetne dokumentarne filmove. Nisam zadovoljan programom Filmodroma jer smatram da bismo trebali imati više filmova na repertoaru, ali financije nam to jednostavno ne dozvoljavaju – kaže Hladiš koji zbog svega učinjenog s DOKUartom ima pravo i prokomentirati kulturnu scenu grada Bjelovara. Kaže da Bjelovar ima dosta kulturnih sadržaja, ali da nisu dovoljno međusobno povezani.

-Bjelovarčanima se kultura događa, što nije dobro. Na kulturi se mora sustavno raditi, posebno na kulturnom obrazovanju mladih. Mislim da bi institucije koje se bave kulturom trebale međusobno izmjenjivati sadržaje i zajedno kreirati nove koje bi za sobom povukle i ljude koji se bave kulturom na kvalitetan način, ali nemaju priliku doći do izražaja – objašnjava Hladiš i posebno naglašava kako kultura ne smije biti elitistička i zatvorena već potpuno suprotno, otvorena za sve. Dodaje da publiku za kulturu treba odgajati i biti ustrajan u tome makar rezultati odmah na početku ne budu vidljivi.
-I mi smo na DOKUartu prve godine krenuli s 50-ak gledatelja, a danas smo na 3600. To puno govori – zaključuje Hladiš. (vec)