S prvim toplijim danima zahuktava se i cvjećarska sezona pa je ovih dana živo i u plastenicima najpoznatije garešničke cvjećarke Mare Vacek. Tijekom čitave godine ona sa svojom obitelji proizvede i Garešničanima ponudi desetak vrsta ljetnica, multiflore, krupne krizanteme, špine te maćuhice koje će u prodaju već u ožujku. U poslu po kojem je danas većina Garešničana poznaje, Mara se, kaže nam, našla sasvim slučajno.

Zahtjevan posao

-Cvjećarstvom sam se počela baviti 1992. godine, nakon što sam ostala bez posla. Prije toga sam radila kao računovotkinja u Kombinatu, no kad se to raspalo, morala sam smisliti nešto drugo. Krenula sam s krizantemama za Sesvete. Moram priznati da nisam imala pojma o cvjećarstvu – kroz smijeh nam priča Mara. Zahvaljujući znanju supruga agronoma i velikoj upornosti, kaže, posao je ipak zaživio. Tek kroz praksu Vacekovi su shvatili da uzgoj cvijeća, posebice krizantema, nije nimalo lagan.
-Dok su drugi u kolovozu odlazili na more, mi smo ostajali doma jer se u tom periodu krizanteme moraju pokrivati kako im ne bi naštetilo jako sunce. No, isplatilo se jer se tada jedna krupna krizantema plaćala marku, a nije bilo puno proizvođača, dakle ni konkurencije – prisjeća se naša sugovornica. Uspjeh s krizantemama bio je poticaj za širenje proizvodnje. Na red su došle maćuhice pa ljetnice i mutltiflore.
-Od djeda smo naslijedili imanje u Tomašici pa smo tamo podigli plastenike. U dva uzgajamo krizanteme, a u dva ljetnice i multiflore. Kod kuće u Garešnici imamo i staklenik koji nazivamo rodilištem, u kojem sijemo i pelcamo – priča nam Mara.
Svoje cvijeće prodaje isključivo na garešničkoj Gradskoj tržnici te na kućnom pragu. Na tržnici su joj konkurencija prodavači iz drugih gradova, međutim unatoč tome uspije prodati sve količine koje proizvede.

Troškovi rastu

-Uspije se nešto zaraditi, no troškovi proizvodnje su jako veliki. Na svakom početku sezone potrebno vam je barem 15 tisuća kuna kako biste nabavili sav repromaterijal koji je iz godine u godinu sve skuplji – otkriva garešnička cvjećarka. Unatoč tome, kaže, cvjećari svoje cijene nisu podizali već godinama jer su svjesni da bi novčanici njihovih kupaca to teško podnijeli. Uz rast troškova proizvodnje, sve su stroža i pravila vezana koja se u nas primjenjuju otkako je Hrvatska stupila u Europsku uniju. Tako, primjerice, neke vrste cvijeća cvjećari više ne smiju sami pelcati. Umjesto toga moraju kupovati poprilično skupe sadnice iz inozemstva koje su često manje kvalitetne od domaćih. No, proizvođači se i dalje bore pa tako i Mara već sad polako priprema prve maćuhice za prodaju. Njezin će prodajni štand i ove godine biti iznimnka jer na njemu neće biti jaglaca, koji obično idu zajedno s tim cvijećem. I to iz sasvim praktičnih razloga.
-Na jaglac sam alergična pa ga i ne proizvodim – kaže naša sugovornica.