Mladi Bjelovarčanin Luka Medak nedavno se u svoj grad vratio nakon mjesec dana provedenih u Bruxellesu, gdje je stažirao u uredu jednog europarlamentarca. Pišući tzv. EOV-e (explanation of votes) odnosno sažetke određenih zastupničkih glasovanja te obavljajući druge zadatke vezane uz Europski parlament, Luka je, kaže, stekao neprocjenjivo iskustvo, a impresionirao ga je i sam Bruxelles.

-Budući da sam bio samo mjesec dana, nisam uspio toliko istražiti sve mogućnosti koje grad nudi, ali mogu reći da je na mene ostavio pozitivan dojam. Nije mi se bilo teško sporazumijevati, iako ne znam ni francuski ni nizozemski, jer gotovo svi znaju engleski, čak i stariji ljudi, što me dosta iznenadilo. Znam da stranci za nas ne mogu reći isto. Što se tiče samog grada, centar je stvarno predivan, pogotovo građevine koje okružuju Grand Place. Čak i da ne znate ništa o Bruxellesu, jednostavno osjetite da je imao prošlost koja seže još u srednji vijek – priča Luka kojeg su oduševili belgijski vafli i krumpirići.

Raskošna kuhinja

– Zapravo je pomfrit „izumljen“ u Belgiji, čime se oni dosta ponose i ljuti ih kada netko kaže da je to francuski proizvod. Bio sam i u jednom popularnom restoranu u kojem su glavni specijalitet rebarca, također se nisam razočarao. O pivu i čokoladi ne treba ni pričati. Što se Parlamenta tiče, tamo postoji menza u kojoj se hrane svi zaposlenici. Ne mogu reći da hrana nije ukusna, ali nedostaje začina koji se ovdje standardno koriste tako da je okus svega drugačiji. Zanimljivo je i da ljudi tamo gotovo uopće ne jedu kruh uz glavno jelo, što je nama Balkancima praktički neshvatljivo. Za dvije šnite u menzi ćete morati platiti pola eura, a pošto su tanke kao kruh za tost, to i nije neka investicija. Dnevno postoje četiri menija, jedan veganski i tri obična, od kojih je jedan nešto bogatiji i svaki dan se nudi neki specijalitet iz raznih krajeva svijeta. Veganski dođe 4 eura, ovi obični 5, a taj iz svjetske kuhinje čak 9. Ova dva obična menija sam najčešće jeo, iako uvijek imaju lude kombinacije. Ne znam zašto, ali vole u sva jela stavljati voće, tako da se u ponudi nađu kombinacije poput tune i breskve, kobasica s pireom i toplim voćnim kompotom, hladne salate sa špekom i malinama, piletina i riža s preljevom od marelice i slično. Međutim, pozitivno je što jelo nikada nije isto, u mjesec dana nijednom nisam vidio da se neki meni ponavlja. Salata se plaća po kilaži, koliko si nagrabite toliko ćete i platiti, a i tu znaju biti kreativni sa sastojcima – pojašnjava naš sugovornik, dodajući kako je cijena gotovih i polugotovih jela, kao i grickalica u trgovinama približno jednaka kao i i kod nas.
– Svidjelo mi se što sam u većini dućana naišao na stroj koji cijedi naranče. Pored su prazne boce raznih veličina i sami si točite sok koji stroj pred vama cijedi iz naranči. Začuđujuće, nije uopće toliko skup, za 3 dcl ćete izdvojiti oko 1,50 euro, manje nego u kafićima ovdje. Velika mana mi je jedino bila što je gotovo nemoguće naći običan tekući jogurt, već samo čvrsti, i to u staklenkama – kaže Luka.

Iznenadio ga mentalitet

Mladog Bjelovarčanina je najviše iznenadio mentalitet Belgijanaca. Prije svega, kaže, ljudi su ondje dosta ekološki osvješteniji. Osim što paze na razvrstavanje otpada, ne bacaju otpad po ulici, a u trgovinama se dobivaju vrećice od recikliranih ili lako razgradivih materijala.
-Osim toga, u javnom prijevozu ljudi su iznenađujuće pošteni i velika većina će platiti uslugu. Čak sam se jednom prigodom vozio autobusom iza 23 sata kada nema kontrole, a ljudi koji su ulazili svejedno su odlazili kod vozača kupiti kartu. Isto je i u Nizozemskoj. Tamo sam se vozio u tramvaju, i kod njih jedna karta vrijedi sat vremena vožnje, ali ne i na isti način kao kod nas. Dobije se kartica koja se očitava i pri ulasku i pri izlasku iz tramvaja, tako da imate ukupno točno sat vremena vožnje, a na vama je kako ćete to vrijeme rasporediti – kaže Luka.
Zbog posla, priznaje, nije previše izlazio. Zanimljivo, u Belgiji je glavni dan za izlazak četvrtak, kada svi stažisti i mladi ljudi koji rade u Parlamentu izlaze van, i to u skupinu kafića koja se nalazi u neposrednoj blizini. Naime, četvrtkom zastupnici odlaze ili u Strasbourg ili u svoje zemlje pa je petkom na poslu opuštenija atmosfera.
– Navečer ondje zna biti toliko puno ljudi da čak zauzmu dio ceste jer ne stanu svi na terase kafića. Ono što me je kao nepušača posebno oduševilo je što pušenje u kafićima nije dozvoljeno i tu nema iznimaka. Cijene pića su nešto veće, ali to je i za očekivati. Recimo, nećete naći pivo u kafiću za manje od 4 eura – pojašnjava mladi Bjelovarčanin. Iako oduševljen novim okruženjem, Luka priznaje kako nije siguran bi li volio zauvijek preseliti u Bruxelles.
– Mogu reći da je sigurno ljepše živjeti u malo civiliziranijem okružju i uređenijoj i bogatijoj zemlji jer nudi puno pogodnosti. Recimo, u Belgiji je vikendom vlak 50 posto jeftiniji za sva putovanja unutar zemlje, a da sam student, u Nizozemskoj bih imao besplatan prijevoz autobusom i vlakom za sve blagdane i državne praznike, što je nešto o čemu studenti i općenito ljudi u Hrvatskoj mogu samo sanjati. Takvih i sličnih pogodnosti ima puno i građani osjećaju da država za njih brine. U Hrvatskoj tako nešto neću doživjeti, ali ovdje se ipak osjećam slobodnije. Reklo bi se da se ovdje živi opuštenije, što mi nekako više odgovara. Istina je da nam države poput Belgije pokazuju da može biti bolje, ali sve je to pitanje mentaliteta, zapravo jedine stvari koja se kod nas treba promijeniti, ali znamo da nikada neće. Unatoč svemu, vjerojatno bih radije izabrao Hrvatsku – svugdje je lijepo, ali doma je ipak najljepše – zaključuje Luka.