Nadajući se kako će neutralna strana doprinijeti pozitivnom razvoju otprije već poznate uzavrele situacije, načelnik Općine Veliko Trojstvo Ivan Kovačić proteklog ponedjeljka je za zajedničkim stolom okupio lovce i seljake, a pozvan je i viši lovni inspektor Goran Harambašić. Svi zajedno trebali su jasno odrediti tko što treba poduzimati kako bi se što prije stalo na kraj hordama divljih svinja koje harače njivama. No, nakon svega par minuta pojedinačnih primjera o šteti koju im na poljima nanose, u prvi je plan isplivao stvaran problem, a to je loša komunikacija između oštećenih seljaka i rukovodstva Lovačke udruge “Veliko Trojstvo”. Adela Brkić objasnila je kako godinama ne uspijeva naići na razumijevanje, zbog čega je njezina obitelj bila prisiljena traženu odštetu pokušati naplatiti preko suda. No, nakon godina parničenja, niti to im nije pošlo za rukom jer, kako tvrdi, vodstvo LU uspješno manipulira sudskim presudama.

Spori inspektori?

-Kažete da možemo zvati svoga vještaka kojemu vjerujemo. To je korisna informacija, no znate li da smo mi još prije tjedan dana prijavili štetu, a nitko do danas nije došao niti obaviti onaj prvi, nužni pregled – požalila se Brkić, odbijajući Harambašićev prigovor da se ne treba za sve dopisivati, već da se puno toga može riješiti usmenom prijavom. Da se do lovaca kada ih najviše trebaju ne može doći, na svom je primjeru inspektoru skrenuo pažnju i Josip Majdandžić.

– Svaki dan ih je u kafiću na kavi koliko hoćeš, a kada ih zovete da brane naše njive, dobijete odgovor da nemaju koga poslati. A kakva je to i država, pa divlje životinje su njezino vlasništvo. Na moru lijepo plate 500 kuna i ubijaju, peku i jedu kada hoće i što hoće, a da mi dignemo pušku, ode glava – ogorčen je Majdandžić. Iako i sam član prozivane Lovačke udruge, Željko Šuveljak ovoga puta nije bio na strani svih lovaca. Tvrdi da se u LU stvorio klan okupljen oko predsjednika koji ne želi da im itko poremeti njihove račune.

– Kada se zbroji subvencija Županije i donacija Općine, imaju i više nego što im treba, a sklopili su takve police osiguranja iz kojih se niti izbliza ne može naplatiti nastala šteta – sasuo je Šuveljak. Ubrzo su počele padati teške riječi i međusobne optužbe oko toga tko laže, a tko govori istinu. Tko drži lovačku kukuruzu i ne da ju za ishranu divljači, a tko po nju treba doći, a ne dolazi. Predsjednik prozivane Lovačke udruge Josip Antolić branio se da se radi sve po zakonu i da nije istina kako se lovci ne odazivaju na poziv o šteti i nemaju dovoljno kukuruze za hranjenje divljači.

Drugačija komunikacija

– Imamo prijava i isplaćujemo ljudima odštetu i na ime franšiza, dakle do tisuću kuna, a isto radi i osiguravajuća kuća iznad toga iznosa. Izdajemo repelente, a nije istina niti da vam ne dajemo upute o njihovoj upotrebi, kao niti to da lovci ne idu u protjerivanje i odstrel – odbijao je optužbe Antolić. Sve to na kraju nekolicina seljaka nije više imala strpljenja slušati, ne nalazeći smisla u daljnjoj raspravi.

– Uvijek isti problem nesloge Lovačke udruge i seljaka. Ispada da mi sadimo kukuruz kako bismo umjesto svoje stoke nahranili divlje svinje i da krivaca nema – ljutio se Damir Bazić, odlučivši napustiti sastanak. Nezadovoljni kamo vodi razgovor, njegovim su se primjerom poveli i drugi, pa je ubrzo općinska sala ostala poluprazna. Stoga je za pretpostaviti da se problem očito još dugo neće pomaknuti s mrtve točke. Hoće li što promijeniti od Harambašića najavljen inspekcijski nadzor Lovačke udruge i njegova prozivka da se na vrijeme nije krenulo u pojačani odstrel, tek će se vidjeti.

– Za ovu sezonu je kasno, neke su mjere već trebale biti poduzete, no znat ćemo za ubuduće – kazao je Harambašić, pozivajući i seljake na drukčiju komunikaciju. U susjednim sredinama, poput Severina, takva suradnja, ustvrdio je, već daje rezultate i štete je sve manje.