Prodaja kukuruza šećerca i tov junadi dvije su glavne djelatnosti Stjepana Međimorca iz Pupelice, naselja na području Općine Šandrovac. No iako naoko zvuči jednostavno, svakodnevica našeg sugovornica u sezoni izgleda svakako samo ne jednostavno. Kako pojašnjava naš sugovornik, kukuruzi se beru svaki drugi dan do otprilike 15 sati, a nakon toga slijedi put u Crikvencu gdje te kukuruze kuha i prodaje na štandu.

Naporan tempo

-Kada dođem tamo, radim na kiosku otprilike do otprilike 23 sati, a onda krećem u Rijeku gdje na veletržnici prodajem šećerac pa ujutro krećem put Krka odakle opet šaljem kukuruz za Rab i Lopar. Slijedi povratak u Crikvenicu gdje sam cijeli dan do navečer, odnosno dokle god ne prođe gužva, a kući u Pupelicu idem svaku drugu noć kako bi pobrao kukuruz s polja i onda sve ispočetka – otkriva naš sugovornik koji takvim tempom ljeti živi već 20-ak godina. Kako napominje, ritam je to koji je itekako naporan, no ujedno je jedini put do uspjeha. Usto, naš sugovornik na imanju u Pupelici sadi 15 rali merkantilnog kukuruza, ima nešto svinja te ukupno 30 grla krava, junadi i telaca.

-U dva i pol mjeseca sezone pređem oko 30 tisuća kilometara u svom kombiju. Uz sve to, pod kontrolom moram imati i stanje na imanju, no kombinacija različitih vrsta djelatnosti, koliko god to bilo naporno, jedini je način na koji se može nešto zaraditi u poljoprivredi – kaže Međimorec koji se poljoprivredom bavi već gotovo četiri desetljeća. No uz takav radni tempo, postavlja se pitanje kamo u radnom danu utrpati i dio posla koji se odnosi na papirologiju.

-Naravno, uz sav posao moram paziti i na papire. Velik dio toga obave u Šandropromu, no unatoč tome, puno toga vezanog uz papire, kao i svi drugi poljoprivrednici, moram obaviti sam. Naime, kada nešto prodate, morate uvesti u knjige. Recimo tu je i evidencija o predaji vreća u kojima je bilo gnojivo. Morate pisati čime ste i kada tretirali koju parcelu, a ambalažu morate papirnato razdužiti. Kada se tele oteli, naravno, morate prijaviti. Ono ima svoj putni list, a sve mora biti uvedeno u registar. Osim toga, kada je riječ o poticajima također ima dosta papirologije ako se imali bilo kakvu promjenu sa zemljom, a europski fondovi su posebna priča. Recimo, kada sam se prijavljivao na natječaj kako bih europskim novcem sufinancirao kupnju novog traktora, morao sam prikupiti 40 različitih papira – pojašnjava tek kap u moru poslova vezanih uz papire ovaj poljoprivrednik. Kako kaže, većinu toga pokušava obaviti u večernjim satima ili kada vremenske prilike ne dopuštaju vanjske radove, no napominje kako iz svog dugogodišnje poljoprivrednog iskustva jasno vidi kako se papirnati dio posla koji pada na leđa poljoprivrednika sve više povećava.

Nužne kontrole

-Recimo, sretan sam što mi Šandroprom obavi velik dio toga jer sam ne bih ni znao to raditi, no puno toga mi ostaje samom. Naime, nekada je toga bilo neusporedivo manje. Recimo, nekada vas nitko nije pitao što se napravili s ambalažom od sredstava za tretiranje, a danas i o tome morate voditi evidenciju. Unatoč tome, smatram da je ovakav način poslovanja, koliko god ponekad bio naporan, ima i svoje prednosti jer na taj se način u sustav koliko-toliko uvodi red. Recimo, kod mene je kontrola za poticaje bila dvaput i sve je bilo u redu, a to je važno. S druge strane, u Crikvenici se susrećem s nelojalnom, odnosno neprijavljenom konkurencijom pa je samo iz tog primjera jasno koliko su papiri važni iako su ponekad gnjavaža – zaključuje naš sugovornik.