Potkraj svibnja završio je još jedan u nizu natječaja za prodaju državnih nekretnina. Od 25 ponuđenih nekretnina, pristiglo je ukupno 16 ponuda za njih 12, dok za preostalih 13 nije iskazan interes. A upravo u društvu “neželjenih” nekretnina našla se i parcela u katastarskoj općini Dežanovac, voćnjak Podkućnica površine 1.424 četvorna metra. Voćnjak se nudio po početnoj cijeni od 55.850 kuna, a potencijalni investitor trebao je platiti i deset posto jamčevine. Dakle, za četvorni metar zemljišta država traži gotovo 40 kuna, dok je prava cijena u stvarnosti u pola manja.

– Realna cijena hektara poljoprivrednog zemljišta u Dežanovcu je 20 tisuća kuna. Naravno da je cijena koju država traži za svoju parcelu previsoka i da nitko za nju nije zainteresiran. No, treba li se tome uopće čuditi kad svi već dobro znamo da su nam sela prazna i da uopće ne postoji interes Vlade da se to promijeni – kaže dežanovački načelnik Josip Stjepanović.

Trnoviti put do prodaje

Ovo svakako nije prvi puta da državi nedostaje zainteresiranih kupaca za kupovinu najčešće zapuštenih parcela na kontinentu, a jednako tako logično je i da se za one na jadranskoj obali vlada mnogo veći interes. Tako su, primjerice, za skladišni prostor u Puil oglašen po početnoj cijeni od milijun kuna pristigle dvije ponude, a obje su veće od 1,5 milijuna.

Inače, proces prodaje državnih nekretnina započet je još u vrijeme kada je njima upravljao Državni ured za upravljanje državnim nekretninama koji je u Plenkovićevoj Vladi “unaprijeđen” u Ministarstvo državne imovine.

Naime, Hrvatska je vodeća u Europi po broju nekretnina u državnom vlasništvu, i upravo u tome Vlada vidi potencijal za povećanje prihoda državnog proračuna, a dodatni benefit krije se i u stavljanju zapuštene imovine u funkciju. No, na tom putu mnogo je prepreka, od neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, sve do previsoko postavljenih cijena nekretnina koje odbijaju kupce čak i kada ih ima.
Podsjetimo, još prije nešto manje od tri godine DUUDI je objavio prodaju ukupno 37.331 četvornih metara većinom poljoprivrednog zemljišta u samom centru Hercegovca, no početna cijena nije bila nimalo “poljoprivredna”, nego je iznosila vrtoglavih 1,24 milijuna kuna, odnosno otprilike 44 tisuće eura po hektaru.

 Poduzetnička zona

Usporedbe radi, hektar poljoprivrednog zemljišta na tom području tada se mogao dobiti i za oko pet tisuća eura. No, računica DUUDI-a donekle je ipak “držala vodu” kada se u obzir uzme da je riječ o zemljištu za kojeg je već godinama zainteresiran Franck, tvrtka čiji pogon u Hercegovcu besprijekorno posluje, a upravo mu je nedostatak zemljišta kočio daljnje širenje. Usto, iako po naravi poljoprivredno, zemljište je u prostornom planu ucrtano u hercegovačku poduzetničku zonu, dakle bilo ga je moguće prenamijeniti u građevinsko zemljište, s tim da taj proces zahtijeva određeno vrijeme i dodatne investicije.
No, u Francku su zaključili da im je ponuđena cijena previsoka, a država, čini se, nije htjela popustiti i na kraju je ostalo isto – Franck i dalje nema prostora za širiti se, a država i dalje u svojem vlasništvu drži komad zemljišta koje nije u funkciji.