Pogriješio sam. Svjestan sam teškog kaznenog djela koje sam počinio. Tim je riječima N.N., maloljetnik, srednjoškolac, odlučio uvjeriti sud i porotu da gotovo smrtonosni udarac koji je zadao svom prijatelju iz razreda nije odraz njegovog stalnog nasilništva, već trenutka zbog kojeg se kaje. Međutim, uporni incidenti koje je izazivao i prije i poslije tog događaja nisu mu išli u prilog i sutkinja je odlučila kako bi najbolje za njega, njegove roditelje i okolinu bilo uputiti ga u maloljetnički zatvor. Sigurno je da će tamo provesti sljedećih šest mjeseci, a nakon toga sud će ponovo procjenjivati hoće li mu izrečenu mjeru produžiti ili ne i tako do maksimalne dvije godine. No, nije to jedini slučaj kada se taj maloljetnik našao s one strane zakona. Prije par godina, još u osnovnoj školi dozlogrdilo je njegovoj učiteljici trpjeti uvrede, psovke, prijetnje, naprasiti odlazak s nastave i stalno maltretiranje drugih učenika. Nadajući se da će naići na razumijevanje škole i roditelja složila je izjavu, koju je škola s hrpom prijašnjih dokumenata na račun istog učenika, uputila Centru za socijalnu skrb.

Nema suradnje

U obavijesti je škola navela kako se učenik neprimjereno ponaša već duže vrijeme, na način da ometa nastavu, udara drugu djecu, ne uvažava opomene učitelja, prijeti im, psuje, samovoljno odlazi s nastave. Kako se na poziv za razgovor roditelji nisu odazvali, socijalni radnici s pribavljenom dodatnom dokumentacijom od dječjeg psihologa, psihijatra, liječnika i policije, odlučili su ih sami potražiti. Nakon dugog i mučnog razgovara na roditeljsku suradnju nisu naišli. Niti upozorenje nije pomoglo, pa im je određena stručna pomoć. Ni godinu dana kasnije pomaka nije bilo. Problemi su se intenzivirali. Roditelji nisu mogli utjecati na promjene njegovog ponašanja, ali se nisu niti slagali da ga se od njih odvoji. Na kraju je Centar uz jednomjesečno opservacijsko mišljenje iz doma za odgoj odlučilo putem suda tražiti izdvajanje iz obitelji. No, sud ga je vratio u obitelj, koja je, sudeći po kaznenom djelu zbog kojega je na kraju završio u maloljetničkom zatvoru, gadno pogriješila. Umjesto da je još u osnovnoškolskoj dobi obitelj prihvatila stručnu pomoć, odlučila se boriti svim sredstvima da sve uvjeri kako su u krivu i svom djetetu napravila medvjeđu uslugu.

Važna uloga obitelji

Ovo je tek jedan od brojnih slučajeva s problematičnom djecom koju na temelju zakonskih mogućnosti na pravi put pokušavaju izvesti zaposlenici centara za socijalnu skrb. Ovdašnji bjelovarski, doznajemo od ravnateljice Kristine Novalić, tijekom prošle i pretprošle godine na preodgoj u domove za odgoj djece i mladeži, te odgojne domove uputio je ukupno osmero djece i mladih u dobi od 14 do 18 godina. Upućivani su u Dom za odgoj djece i mladeži Zagreb – Dugave, Dom za odgoj djece i mladeži Karlovac, Odgojni dom Ivanec, Odgojni dom Mali Lošinj i Odgojni dom Bedekovčina.

– Upućivani su uglavnom zbog činjenja kaznenih djela kao što su krađa, nanošenje tjelesne ozljede, oštećenje tuđe stvari, razbojništvo, ali i zbog kontinuiranih neprimjerenih ponašanja poput bježanja od kuće, skitnje, vršnjačkog nasilja, prosjačenja, te zlouporabe opojnih droga. Vrijeme boravka u ustanovi varira ovisno od slučaja do slučaja. U prosjeku se u domovima za odgoj djece i mladeži boravi od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, a u odgojnim domovima u sklopu sudske mjere od šest mjeseci do dvije godine – doznajemo od ravnateljice Novalić. S bjelovarskog područja, u protekle dvije godine nitko nije upućen u bilo koji od dva maloljetnička zatvora, niti u ženski u Požegu, niti u onaj za muškarce u Turopolju. Među osmero upućenih u domove jedna je djevojka, a ukupno četvero je recidivista.

– U domove za odgoj djece i mladeži djeca i mladi mogu biti upućeni na zahtjev roditelja po rješenju centara za socijalnu skrb, dok u odgojne domove i maloljetnički zatvor dolaze odlukom i rješenjem nadležnog suda za mladež koji je kod nas organiziran pri Općinskom sudu u Bjelovaru kada počine neko kazneno djelo – objasnila je Novalić, napomenuvši kako se postupak dolaska naravno razlikuje s obzirom na problem koji postoji kod djeteta ili mlade osobe i način na koji ga manifestira. Ujedno naglašava kako važnu ulogu u postupku ima obitelj mlade osobe, posebno roditelji koji su mu zakonski zastupnici.