U nedostatku egzaktnih podataka, procjenjuje se kako u Hrvatskoj postoji minimalno 40 tisuća žena oboljelih od neke vrste poremećaja prehrane, od kojih najveću životnu ugroženost predstavljaju anoreksija i bulimija. U pozadini ovih poražavajućih podataka stoji dugotrajno iscrpljivanje organizma drastičnim dijetama, što nerijetko dovodi do potpunog prestanka unošenja hrane, a sve kako bi se dostigao već desetljećima zadani kult tjelesne težine i proporcija. Kada pokušaji dosezanja željenoga cilja pođu po zlu, slijedi dugotrajno liječenje, no ako simptomi prijeđu u kronično stanje, osoba se s njima mora nositi cijeli život. Iskustva su to stručnjaka iz zagrebačkog Centra za poremećaje hranjenja koji svakodnevno pomažu mladima, najčešće djevojkama, u izlječenju.
U Bjelovaru ne postoji niti jedna takva institucija, čak ni savjetovalište koje bi, po mišljenju dr. Sanje Jurjec iz Službe za školsku medicinu Zavoda za javno zdravstvo BBŽ, bilo itekako potrebno.

-Ne raspolažemo podacima o pojavnosti ovih poremećaja o kojima, posebice roditelji, jako malo znaju. Kako smo općenito deficitarni s liječnicima, ne možemo si priuštiti stalni tim stručnjaka koji bi se bavili ovim problemom – kaže dr. Jurjec. Pedagoginja bjelovarske Komercijalne i trgovačke škole Ornela Malogorski također napominje kako se o pojavnosti poremećaja prehrane jako malo zna.

-Ne sjećam se da je itko organizirao stručni skup na temu za prosvjetne djelatnike ili barem za stručne suradnike kako bismo kod učenika mogli prepoznati simptome te u suradnji s roditeljima na vrijeme rješavati problem – kaže prof. Malogorski.

 Stravična iskustva

Kako bi ovakva sinergija itekako dobro došla, uvjerili smo se razgovarajući s tri maturantice Komercijalne škole.
Ivana Perković ispričala nam je o iskustvu svoje susjede koja je u trećem razredu srednje škole odlučila strogim dijetama „srediti“ proporcije svoga tijela koje se nisu sviđale njezinim prijateljima. Kako bi zaustavila njihove uvrede, počela se izgladnjivati.

-Htjela je biti jednaka među jednakima te je jednostavno prestala jesti. Kada su njezini roditelji primijetili da naglo mršavi, odveli su je liječniku. Dobila je tablete za podizanje imuniteta, no nije ih željela piti. Pred roditeljima je glumila poslušnost, ali bi svaku tabletu ispljunula. Kada je već bila sasvim iznemogla, a često se znala i srušiti, ipak je shvatila da mora početi jesti – ispričala je Ivana. Njezina školska kolegica Antonie Kristić također je u svome društvu slušala uvrede na račun svog tjelesnog izgleda.

-Premda nije bila debela, već samo jače prirodne građe, ona je ipak odlučila smršaviti i to drastičnom metodom povraćanja. Kako bi to zataškala pred roditeljima, uredno bi sjedala za stol i pojela svaki obrok, a potom bi odlazila u WC te guranjem prsta u grlo izbacila sve što je progutala. Skinula je desetak kilograma, no kao trajna posljedica, ostale su joj probavne smetnje i gastritis – kaže Antonia.

Predanoreksično stanje

Maturantica Francesca Horvat nije govorila o tuđem, već o vlastitome iskustvu.

-Bila sam zadovoljna svojim tijelom, ali sam se prošloga ljeta borila s emocionalnim problemom tuge. Mjesec dana sam plakala, ali i gubila volju za jelom. U kratko vrijeme sam s 58, završila na 46 kilograma, što me je dovelo do dijagnoze predanoreksičnog stanja. Srećom, moja teta je psihijatrica Zagrebu te sam imala stručnu pomoć. Kroz svakodnevne razgovore, riješila sam svoj emocionalni problem, no gubitak apetita je trajao još neko vrijeme. Strašan je osjećaj, kada želite jesti, a jednostavno ne možete – kratko je opisala simptom ovakvog poremećaja iz kojega se srećom, uspješno izvukla.