Gradski vijećnici napokon su se odlučili pozabaviti problemom koji već desetljećima muči stanovnike prigradskih naselja, divljim životinjama koje, prema svemu sudeći, imaju veća prava od ljudi. Već godinama na to upozorava Nenad Nekvapil, SDP-ov doktor znanosti koji je doktorirao upravo na lovstvu, a usto je i gradski vijećnik. On nam je pojasnio da, ako vam unutar administrativnih granica Grada Bjelovara u kokošinjac “uleti” lisica vi joj, zakonski, ne smijete ama baš ništa, osim promatrati kako vam jede kokoši. Ako je pokušate otjerati metlom, primjerice, možete zakonski odgovarati za zlostavljanje životinja. Ako poznajete nekog lovca, pa ga pozovete da vam pomogne, stavljate ga u veliki rizik, jer unutar naseljenog mjesta njemu nije dopušteno pucati. Štoviše, ako zapuca, mogao bi ostati bez oružja.

 Ništa bez ovlaštenika

Neželjenog gosta možete se pokušati riješiti i pozivom u Centar 112. Njima, pak, procedura nalaže da pozovu ovlaštenu osobu za zbrinjavanje divljih životinja. Takva osoba u Bjelovaru ne postoji, ali čak i da postoji, ne bi vam bila previše od pomoći. Ako se, naime, pokaže da divlja životinja, jednom kad je ovlaštenik uspava, a veterinar pregleda, nije bijesna, zakon nalaže da je se vrati tamo gdje je bila, recimo preko puta istog onog plota kroz koji se došunjala da vam pojede koke. Dakako, postoje i alternativna rješenja poput Hrgovljanca Gorana Dejanovića koji će na lisicu krenuti naoružan samo vlastitom hrabrošću, no čak i on sâm priznaje da za to što radi nema zakonsku podlogu.

No, prava ljudi i divljih životinja, kao i sama procedura prijave divljih životinja na gradskom području trebala bi postati mnogo jasnija zahvaljujući dvjema dokumentima, Odluci o proglašenju površine izvan lovišta na području Grada Bjelovara i Programu zaštite divljači na području Grada Bjelovara. Potonji je mnogo zanimljiviji jer se njime trebaju odrediti mjere za sprječavanje šteta od divljači, među kojima je i smanjivanje broja divljači kada zbog prevelike gustoće dolazi do gospodarski nedopustivih šteta. Plan je uvesti i površine izvan lovišta na kojima je dopušteno loviti divljač. Podsjetimo, lovačka društva ne mogu vršiti odstrjel na površinama unutar 300 metara od naselja, a koja nisu obuhvaćena lovištem.

– Programom želimo propisati mjere kada i gdje je dopušteno vršiti odstrjel i uklanjanje štetočina na području Grada Bjelovara na najprihvatljiviji i najbrži mogući način s obzirom da divljač radi veliku štetu na poljoprivrednim usjevima i kreće se u neposrednoj blizini naseljenih mjesta – stoji u pojašnjenju odluke koju potpisuje pročelnica Sonja Novak. Inače, izrada Programa zaštite divljači povjerit će se pravnoj osobi koja je licencirana za tu djelatnost, a potom će se dostaviti Ministarstvu poljoprivrede koje bi trebalo izdati suglasnost. A, valja reći i kako sve do donošenja spomenutih dokumenata, granica lovišta u Bjelovaru završava negdje pored najvećeg kamenog glazbenog paviljona u Europi, onoga u središnjem gradskom parku na trgu Eugena Kvaternika.

 

Mato Kovačević: Komunalna služba najbolje je rješenje

Mato Kovačević, tajnik Lovačkog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije, pozdravlja želju gradskih vlastodržaca da se uhvate u koštac s gotovo pa vječnom patnjom lovaca, no smatra da je jedini pravi potez uvođenje komunalne službe za odstranjivanje divljih životinja.
– Prema Zakonu o oružju mi ne smijemo pucati u krugu od 300 metara od naseljenog mjesta, a prema Zakonu o dobrobiti životinja ne smijemo čak niti koristiti druge životinje za nanošenje boli drugim životinjama. Kažem to jer mi možemo pustiti pse na mlade lisice, taman u ovo vrijeme, ali zakon nas priječi u tomu – poručuje Kovačević koji rješenje vidi u komunalnoj službi.
– Mi imamo službu koja brine o zbrinjavanju uginulih životinja, ali nama treba služba za zbrinjavanje živih životinja, divljih predatora. Treba nam netko s puškom za uspavljivanje tko će uspavati životinju i potom ju odvesti i ostaviti u prirodi – smatra Kovačević.