Cijeli svoj životni vijek je 83-godišnja Bjelovarčanka Jana Benković provela prodajući na tržnici. Davnih 50-ih godina, kao 20-godišnja djevojka, zaputila se prodati svoj prvi sir na bjelovarski plac. Rodom iz Martinca, a udana u Ćurlovcu, Jana je mljekarske tajne preuzela od svoje bake koja joj je otkrila kako napraviti savršen svježi i tvrdi sir. S godinama je, osim sira, počela prodavati i vrhnje, mlijeko, jaja, pa čak i trešnje po kojima je, kaže, i danas neki pamte.

Sve je bilo domaće

– Bilo je drugo vrijeme, znali su ljudi da je sve domaće, a trešnje bi se prodale sve do zadnje. O siru i mlijeku neću ni govoriti. Iako su mnogi u ono vrijeme radili svoj sir, ipak se toliko prodavao da ga ja nisam stigla dovoljno pripremiti – prisjeća se svojih početaka Jana. Danas je na uređenom mliječnom dijelu tržnice, dok je prije prodavala na samom početku placa koji je bio izrađen od drveta i nije imao krova. Na tržnicu se, kaže, išlo i po kiši i po snijegu, ispred štandova bi prodavači stajali s kišobranima. Svi su međusobno poznavali i družili pa se Jana sjeća i Terezije Lukić koja je na tržnici gotovo jednako dugo kao i ona. Jedna drugoj su pomagale kada je trebalo, skupa su prošle sve društvene promjene. Najteža je bila ona kada su se počeli otvarati trgovački centri.

Trgovački centri ubili idilu

-Tada je jednostavno nestalo ljudi, zaboravili su na prave vrijednosti domaćih namirnica i na trud koji mi ulažemo u njih. Onda su se počeli pojavljivati i kojekakvi veliki proizvođači na placu pa je onog pravog čara tržnice jednostavno nestalo – govori nam Terezija, koja se sjeća vremena kada je iz svog Gudovca pješice nosila sir, vrhnje, mlijeko i jaja. Nosilo se, kaže, i u rukama i na glavi, hodala je preko livada koje su danas zamijenile kuće i zgrade, čak je i bosa hodala sve do tržnice pa bi se obula tek kada bi onamo stigla. Obje se slažu kako su tada najbogatije bile žene oficira koje bi došle odjevene kao prave dame i kupovale sve, bez obzira na cijenu, što je onda bio rijedak slučaj. Dva su rata preživjele na bjelovarskoj tržnici, a čak i u najgora vremena redovito su dolazile na svoja mjesta. Mnogi poznati su kupovali kod Jane i Terezije, i gradonačelnici, i umjetnici, doktori, poduzetnici… Kažu, toliko ih je da bi mogle nabrajati do sutra. Priznaju da ih sjećanje na davna vremena često rastuži jer, iako su ljudi tada radili više i napornije nego danas, bili su zadovoljniji i sretniji.