Sezona lubenica u punom je jeku, a posljednjih dana već se mogu pronaći i primjerci ove slasne delicije koji su dozreli i u ovim krajevima. Da je sezona već u punom jeku može se zaključiti jer je cijena kilograma lubenice gotovo svuda već pala s tri na dvije kune, a od prošlog tjedna u prodaji su i lubenice iz Rovišća. Najveći tamošnji poljoprivredni proizvođači, članovi obitelj Džolan, posadili su čak tri tisuće sadnica klasičnih lubenica, 500 sadnica dinja, a za postsezonu su pripremili novo iznenađenje.

-Ove smo godine prvi puta zasadili i posebnu vrstu lubenica, koje počinju dozrijevati tek krajem kolovoza. Riječ je o crnoj lubenici, koja je jednako slatka kao i klasična lubenica, a njom planiramo produžiti sezonu lubenica. Očekujemo da će trajati tijekom cijelog mjeseca rujna, a ne treba biti previše mudar da se donese zaključak da je najbolje pojedini proizvod imati kad ga nitko od konkurencije nema. Pošto ne možemo s lubenicama doći prvi na tržište, odlučili smo produljiti sezonu, zasaditi i tisuću sadnica crne lubenice pa ćemo vidjeti što će biti od toga – otkrio je Stipan Džolan i dodao da su crne lubenice tek počele formirati plod, koji je u početku zelen, a kako dozrijeva mijenja boju u tamno zelenu, gotovo crnu.

Sjeme skuplje od zlata

-Uz standardne lubenice i ove godine imamo i dinje. Dok smo lubenice zasadili na otvorenom, dinje smo ove godine odlučili smjestili u plastenik i pogodili. Rodile su kao nikada i preslatke su. Naravno da ništa od toga ne bi bilo bez navodnjavanja, a to je apsolutna nužnost u današnjoj proizvodnji. Bez svakodnevnog zalijevanja sve bi propalo, no bez ulaganja i konstantnog napredovanja nema ni rezultata. Samo nas sjeme za povrće košta poput suhog zlata, no bez najkvalitetnijeg sjemena nema ni najboljih proizvoda i uvijek se odlučujemo za takvo pa makar gram sjemena lubenice koštao više i od grama zlata – rekao je Džolan, koji iz godine u godinu povećava proizvodnju, a praktički da ne prođe mjesec da ova vrijedna obitelj iz Rovišća ne podigne novi plastenik.
-Trenutačno imamo osam velikih plastenika, a pripremamo ih podići još šest. Tu je i 16 manjih plastenika od stotinjak kvadrata. Bez plastenika danas se ne može govoriti o ozbiljnoj povrtlarskoj proizvodnji, a naša je zemlja stalno u pogonu. Preko zime špinat, mrkva, peršin, matovilac i zelena salata, a čim oni prođu idu nove kulture poput rajčica, cherry rajčica, patlidžana i ostalog – kazao je Džolan, koji polako svoje tržište sve više i više seli prema Zagrebu, a bilo je i nekih kontakata s inozemnom prodajom.

U cik zore

-Većinu povrća prodajemo u Zagrebu. Mrežu kupaca povećali smo na više od 300 obitelji i svakoga tjedna proizvode dva puta vozimo za metropolu. Zagreb je daleko najveće hrvatsko tržište i zadovoljni smo što smo ondje pronašli kupce, a vjerujem da će tržište ondje još i rasti. Ljudi imaju samo riječi hvale za naše proizvode i željni su kvalitetne domaće hrane, a zanimljivo je da ondje možda najbolje idu neki za nas još uvijek prilično ezgotični plodovi poput bamija i batata, dok svu lubenicu prodamo na štandu u Rovišću. Imali smo i kontakte s veletrgovcima iz Austrije, no nažalost taj posao nismo uspjeli realizirati. Količine koje je čovjek tražio nismo mogli isporučiti. Taj plan bio bi moguć da nas ima nekoliko povrtlara na ovom području pa da se udružimo, a kako smo mi jedini u Rovišću, bilo je preriskantno igrati se – istaknuo je Džolan, za kojeg radni dan počinje već u pet sati ujutro.
-Kad su ovakve vrućine nemoguće je biti na otvorenom i zato krećemo s poslom odmah u cik zore. Radimo u polju sve dok se može izdržati od vrućine, a potom selimo u kuću gdje povrće pakiramo i spremamo za prodaju. Kad navečer zahladi opet nazad u polje i tako u krug 365 dana u godini. U proizvodnju je uključena cijela obitelj, svi imaju neke zadatke i zadovoljni smo što možemo pristojno živjeti od svog rada. Oni koji žele raditi mogu sasvim pristojno i zaraditi, a najviše me smeta kad vidim ljude u naponu snage kako samo leže kod kuće, kukaju da je loše i primaju socijalnu pomoć. Kolikima sam već rekao ako hoćeš dođi u polje, pomozi, pošteno ćemo te platiti, no još se nijedan nije pojavio! – zaključio je Džolan.