Uz zvuke pjesme “Jedan život malo je” 4. studenog u Smaragdnoj dvorani zagrebačke “Esplanade” nagradu za sve profesionalno odrađene dane u 38 godina radnog vijeka primit će Bjelovarčanka Ljubica Sabljić. Nacionalna strukovna udruga Hrvatska poslovna tajnica proglasila ju je najboljom hrvatskom tajnicom i upravo će joj na taj dan, a uz njoj omiljene note, nagrada biti i uručena. Naći će se tako među samo pet najboljih hrvatskih tajnica na prestižnoj 22. dodjeli te godišnje nagrade. Možda i veća vrijednost od tog čina jest spoznaja da se Ljubica, za prijatelje Ljuba, našla u društvu najboljih u državi zahvaljujući kandidaturi svojih šefova, a ona ih ima na pretek, od župana u čijem Kabinetu i jest zaposlena do čak četvero dožupana, kojima je svakodnevna desna ruka. Navikla je, kaže, a ključem uspjeha drži ljubav prema poslu koji radi.

Rad s mladima

– Nekako po završetku osnovne škole mislila sam da ću biti ili frizerka ili trgovkinja, no onda je ekonomska škola slovila za malo bolju pa sam ipak nju upisala. Odmah po završetku srednje, zaposlila sam se u Općinskoj konferenciji omladine kao sekretarica. Kako sam oduvijek voljela mlade i rad s njima, u to vrijeme bila sam aktivna u mnogim područjima, vodila sam KUD, bila članica DVD-a, lokalnog Ženskog nogometnog kluba. Već dvadesetak godina sam sutkinja porotnica i sindikalna povjerenica. Nakon ukidanja društveno-političkih organizacija, četiri godine sam radila kod privatnog poduzetnika kao tajnica i komercijalistica i upravo radeći u privatnom sektoru sam naučila što znači puno raditi, a malo zaraditi i zato danas još više cijenim posao koji obavljam.

U Županiji se zapošljavam 1995. godine kao administrativna tajnica, a zadnjih desetak godina radim kao tajnica u Kabinetu župana, odnosno tajnica zamjenicima župana – priča Ljubica. Nevjerojatna toplina i lijepa ljudska riječ ono je što ju krasi i to znaju svi koji ju poznaju. Omiljena tajnica uzor je mlađim kolegicama i svima rame za plakanje. Nema problema koji, kažu, ona ne zna riješiti, ako nikako drukčije čvrstim zagrljajem.

Topla ljudska riječ

– Volim ljude i znam koliko im znači topla ljudska riječ i pomoć. Tome sam učila i svoje sinove dok su bili mlađi i ponosna sam i na njih. Želim i na poslu i kod kuće raditi maksimalno i predano i velika mi je podrška moja obitelj u kojoj danas već imam i unučicu, a druga je na putu. Često sam zbog posla morala dok su sinovi bili puno mlađi odlaziti i na par dana, ali uvijek sam kod kuće ostavljala popis gdje im je što, što sam im pripremila za jesti, obući i slično. Željela sam da što manje osjećaju moju odsutnost. Nije uvijek lako, ali ključno je znati s ljudima. Znati kada što trebaš prešutjeti, pa i slagati. Pitala sam jednom prilikom svećenika griješim li puno ako nekada slažem, a on mi je odgovorio ne ako je zbog posla – priča Ljubica. Zabavna, uvijek besprijekorno uređena i s osmjehom na licu, u njezinu kancelariju svi rado svraćaju, pa smo ju i mi za razgovor jedva uspjeli rezervirati na desetak minuta, između organizacije male rođendanske proslave dožupaničinog rođendana i daljnih obveza oko organizacije sastanaka i pressica za novinare.

– Bilo je zanimljivo kada su ovdje bili smješteni svi dožupani i iz svih političkih opcija. Svi su uvijek bili ovdje i nikada ne znaš što kome smiješ reći. Jedan dan su super, svi sjedimo zajedno, pijemo kavicu, drugi dan su posvađani i ispituju tko je kod koga u uredu – kroz smiješak se Ljubica prisjeća ne tako davnih vremena i “čari” koje nosi tajnički poziv.