Opće je poznata stvar da Hrvati jedu malo ribe. Točnije, u prosjeku godišnje pojedu oko 8,5 kilograma i na dnu su ljestvice europskih zemalja po potrošnji. Manje od Hrvata ribu jedu jedino Irci, Nijemci i Mađari. Primjerice, Portugalci godišnje u prosjeku pojedu 57 kilograma ribe po stanovniku, Španjolci 44, Talijani 25, Grci 21, a Islanđani drže vrh tablice s rekordnih 90 kilograma po stanovniku.
Riječna i morska riba
Prema nekim statistikama, samo tri posto Hrvata ribu jede svakodnevno, a prosječni Hrvat na ribu godišnje potroši 840 kuna ili oko 4 posto svog kućnog budžeta. U tom neslavnom prosjeku, pa i sa skromnijom godišnjom potrošnjom, nalaze se i Bjelovačani. Iako imamo Jadran, a naša županija najveća je u Hrvatskoj po površini slatkovodnih ribnjaka, Bjelovarčani nemaju puno mogućnosti za nabavu ribe. Čudi, ali vjerojatno je razlog tome slabija konzumacija i potražnja tijekom godine, no i to što u gradu posluje samo jedna ribarnica, smještena na gradskoj tržnici. U njoj se može kupiti živa riba, najčešće šaran, ponekad amur i tolstolobik, te svježa morska riba. Osim ponude na Gradskoj tržnici, Bjelovačanima još na raspolaganju jedino ostaje riba koju u svojim hladnjacima nude ovdašnji trgovački centri.
Cijene (pre)visoke?
Često se kao razlog nekonzumiranja ribe navodi njena cijena, koja je po mišljenju dosta naši sugrađana previsoka. Sudeći po cijenama, najbolje ipak prolaze sportski ribolovci koji si tijekom godine sami love šarane i amure na nekom od sportskih ribnjaka. Ribu bi, kao iznimno zdravu namirnicu, trebalo jesti najmanje dva puta tjedno s obzirom na brojne vitamine, zdrave masnoće (omega 3 masne kiseline), no s obzirom na cijene, mnogi si to ne mogu priuštiti.