Na radno vrijeme od sedam sati, pola sata pauze

Ako se kojim slučajem zateknete ispred poštanskog ureda u zgradi Županije u vremenu od 10 do 10.30 ujutro, morat ćete negdje otići na kavu, jer vrijeme je to kada jedini tamošnji djelatnik odlazi na dnevni odmor. Promatrajući s one službeničke strane, riječ je o potpuno razumljivoj pauzi, s obzirom da se poštanski ured nalazi u istoj zgradi u kojoj su smještene državne i županijske institucije, u kojima je pravo na dnevni odmor neupitna svetinja. Naime, u Hrvatskoj još uvijek nije zaživjela praksa da porezni obveznik, iz čijeg se džepa plaćaju svi ti silni službenici, bude na prvom mjestu. Upravo suprotno, porezni obveznik u očima neotpustivih službenika u većini slučajeva predstavlja prepreku između dolaska na radno mjesto i odlaska na gablec, a nakon gableca smetnju do završetka radnog vremena. No, ta ustaljena i očito neuništiva praksa svojstvena “društvenim” institucijama, očito se poput virusa proširila i na “društvena” poduzeća poput Hrvatske pošte koja je tek lani, nakon višegodišnjeg razdoblja višemilijunskih gubitaka, uspjela poslovati s dobiti od simboličnih pola milijuna kuna.

...

Želite članak pročitati do kraja?
Cijeli članak možete pronaći u tiskanom izdanju broj 25 ili pretplatom na naše online izdanje.