Kada je Dario Hrebak prošlog četvrtka ušetao u ured gradonačelnika, rukovao se a potom i otpravio svog prethodnika Antuna Korušeca, u Bjelovaru se nakon čitavih 16 godina dogodila prva prava promjena vlasti. Korušeca je Bjelovarčanima u gradonačelničkoj fotelji ostavila Đurđa Adlešič, otišavši 2008. godine u Vladu kao potpredsjednica bez portfelja, a popularni Toni potom se dvaput zaredom potvrdio na lokalnim izborima. Iako je upravo Adlešič zaslužna i za Hrebakov ulazak u političke vode, njihova ljubav pretvorila se u mržnju kada je Adlešička odlučila napustiti HSLS, dok je Hrebak odlučio ostati. U međuvremenu su se, kažu upućeni, ipak pomirili.

Lokalne izbore Hrebak je dobio još u prvom krugu, kada je prikupio više glasova od predstavnika stranačkih mašinerija, Ante Topalovića iz HDZ-a i nezavisnog Davorina Posavca kojega su podržavale stranke lijeve opcije. U drugom krugu za Hrebaka su glasovali Topalovićevi birači. Slično bi bilo i da je u drugom krugu završio s Topalovićem – u tom slučaju za Hrebaka bi glasovali Posavčevi simpatizeri.

Stabilna većina

Veliko iznenađenje svakako je i Hrebakova lista za Gradsko vijeće koja je osvojila pet mandata. Zajedno s HDZ-ovih osam i ABB-ova tri vijećnika, Hrebak na papiru uživa veću podršku nego njegov prethodnik koji je gotovo čitavo vrijeme imao tek jednu ili dvije ruke prednosti. Hrebak je, dakle, pobijedio s upečatljivom većinom, u Gradskom vijeću uživa stabilnu većinu. Bjelovarčani su raspoloženi za promjene, a njegove prve izjave govore upravo u tom pravcu. Vjetar mu puše u jedra, more je mirno, dan je vedar i sve je spremno za putovanje u bolju budućnost. Jedini je problem to što Hrebak nikad nije upravljao jedrilicom, niti za to ima pravu posadu.

Upravo će odabir kadrova biti prvi veliki test za mladog gradonačelnika. Ambicije i energije definitivno mu ne nedostaje, tijekom desetogodišnjeg političkog rada stekao je i poprilično bogato iskustvo, ali nikada do sada nije se našao u ovakvoj poziciji. Onoga trenutka kada je sjeo u gradonačelničku fotelju, otvorio si je niz frontova – morat će znati motivirati gradske pročelnike i ostale službenike da daju sve od sebe, preuzeti odgovornost za poslovanje gradskih ustanova, konstantno održavati većinu u Gradskom vijeću zadovoljavajući potrebe svih partnera. A, da je upravljanje Bjelovarom jednostavno, ne bi njegov prethodnik odustao od novog mandata.

U suštini, svaka kadrovska odluka političara svodi se na dva izbora – odabrati nekoga tko je dovoljno stručan ili odabrati nekoga da bi vratio uslugu. Pri tomu, narodu se odabir stručnjaka čini jedinim mogućim rješenjem, no u političkom smislu, stručnjaci su strahoviti davež – jako ih je malo, ne daju se politički upregnuti i u krajnjoj liniji, imaju svoje vlastito ja.

Na neki način, pobjeda Darija Hrebaka usporediva je s prvom, potpuno neočekivanom pobjedom Mosta nezavisnih lista na parlamentarnim izborima. Mostovci su se gotovo istoga dana raskupusali sa 19 na 14 saborskih zastupnika, a gotovo sve ministre pokupili su iz Metkovića. Vrlo brzo pokazali su se nestabilnim partnerom, koliko god iza njih stajale iskrene namjere i želja da se hrvatska politička močvara razbistri.

Postavši gradonačelnik, Hrebak je do grla upao u bjelovarsku političku močvaru. A, u toj močvari nema prijatelja, postoje samo različiti interesi koji se rijetko kada poklapaju s interesom građana. Upravo zbog kadrovskog deficita, Hrebak će vrlo brzo morati povući svoje prve kadrovske poteze, a to će ujedno biti i prvi pokazatelj njegova budućeg rada, pa i trajanja mandata.