Piše: Čedomir Rosić

 

Sricanjem prvih slova iz nekadašnjeg udžbenika za prvi razred osnovne škole „Sunce na prozorčiću“, a kasnije čitanjem jednostavnih štiva, klinci s početka 60-ih godina su gotovo neprimjetno krenuli u neki novi i drugačiji svijet. Naime, na kisocima nismo samo gledali slike u novinama ili časopisima, već slovo po slovo počeli i razumijevati što u njima piše. Ali, ta izdanja su ipak bila  namijenjena starijima koji su ih svakodnevno čitali, komentirajući pojedine  naslove s oduševljenjem ili pak sumnjičavo vrtjeli gavom na njihove poruke. Tako smo i mi ponajviše od starije braće ili sestara polako počeli prelistavati list „Kekec“, a kasnije tjednik za mlade „Plavi vjesnik“, u kojima smo po prvi puta ugledali stranicu s ilustriranim kvadratima i „oblačićima“ gdje se nalazio tekst.  Bio je to tih godina naš prvi susret sa stripom koji će kasnije postati neizostavnim dijelom odrastanja. Glavni naš junak bio je „pilot budućnosti“ Den Deri, koji je svojom moćnom letjelicom savladavao svemirske daljine, otkrivao nove svjetove i, naravno, bio herojem koji će uvijek stajati na strani dobra. Željno smo ga iščekivali svakog tjedna u „Plavcu“ i samo jednom bili zabrinuti, kada je ostao zarobljen kod zlih izvanzemaljaca, a trebalo je čekati punih tjedan dana kako bi saznali je li se uspio osloboditi. Taj stripovski lik godinama je bio naš junak, sve dok se u, kako se to tada zvalo, trafikama Vjesnika i Duhana, nije pojavila edicija crtanih „kaubojskih romana“.

Prvi junaci

Bila je to prava senzacija, ne samo po naslovnicama, već i cijenom koja je bila poprilično visoka za naše tadašnje „džeparce“, dovoljne za „žvaku“ ili, u najboljem slučaju, kuglicu sladoleda. Tako smo danima obilazili oko trafike, skupljali novac „na hrpu“ i konačno kupili željno iščekivani broj „romana“ koji smo kolektivno čitali na klupama u gradskom parku. No, kako su se pojavljivali tjedno, nije baš bilo lako uštedjeti novac pa smo „kasnili“ i po nekoliko brojeva, ali ipak bili u tijeku što se događa s našim novima likovima. A oni su bili šerif iz Dodge Citya Roy Renk, usamljeni i plavokosi Ray Carson, „najbrži“ na pištoljima koje je u futrolama nosio s ručkama „prema naprijed“ Kanzas Kid i neustrašivi narednik kanadske policije Dick Derring. Čitanje je počinjalo temeljitim pregledom „korica“ s nazivom priče, obično ilustriranih nekom akcijom, da bi kasnije, pažljivo listajući stranice i strpljivo čekajući one koji sporije čitaju, „gutali“ nove avanture. Teško zaustavljiva „pošast“ brzo se širila gradom i pomalo stvarala prve male zbirke, razmjenjivali se „duplići“, a u iščekivanju novog broja, stari se čitao po nekoliko puta. U to vrijeme pojavio se i prvi komični western strip s glavnim junakom Taličnim Tomom ili, kako je kasnije nazivan, Lucky Luke, koji je boreći se protiv „zloglasne“ braće Dalton uz salve smijeha uvijek izlazio pobjednikom. Malo je poznato da je taj lik inspiriran poznatim glumcem Gary Cooperom, a u svojim pustolovinama susreće i poznate osobe poput Calamity Jane, Billy the Kida, Jasse Jamesa ili poznatog suca Roya Beana.

MN: Partizanski kuriri

Uvidjeviši kako priče s Divljeg zapada gotovo magnetski privlače male čitatelje, netko se dosjetio kako ne bi bilo loše ponuditi i strip s „domaćim temema“. Naravno, izbor je „pao“ na narodnooslobodilački rat, i u izdanjima zajedničkog nazivnika „Nikad robom“ u samim počecima izlaženja pojavljuju se partizanski kuriri Mirko i Slavko. Bile su to stereotipne ratne priče o hrabrosti i neustrašivosti mladih boraca, koji su stekli određenu popularnost, ali još ne toliku da bi prekinuli već davno započetu „priču sa zapadne strane“. Praćenje njihovih ratnih putešestvija često je izazivalo i smijeh, što zbog naivnosti, što zbog dijaloga. Tako u jednoj sekvenci Mirko kaže: „Slavko, pazi metak!“, a u drugoj, Slavko s malo pomaknutom glavom pokraj koje prolazi tane odgovora: Hvala, Mirko!“. Kasnije su se počeli pojavljivati i stripovi s povijesnim junacima i velikim bitkama, ali ni to nije bilo dovoljno za stjecanje popularnosti u sve većem nahrupu novih stripova koji su stjecali nove poklonike.

Nove „zvijezde“

No, u to vrijeme nekako su se gotovo neprimjetno pojavili „pisani romani“ od kojih su među najpopularnijima bili „Pony“ i „Laso“. Njih su uglavnom čitali  nešto stariji, koji su prerasli stripove, a bili su zanimljivi po stranicama na kojima je tekst bio otisnut dvostupačno pa su se i čitali „na preklop“, a uz to bili pogodni i za nošenje u zadnjim džepovima hlača. Ali, većina klinaca nije na to obraćala pozornost već se priklanjala novim junacima, među kojima je na samom vrhu bio Zagor koji je živio u šumi Darkwood, a njegovo „poslanje“ bilo je održavanje mira između doseljenika i indijanskih starosjedilaca, pri čemu je poseban šarm davao njegova suprotnost, komični lik Chico. Čitali su se i stripovi o Tex Willeru, Kitu Telleru ili „Malom rendžeru“ i naravno, Blek stijeni, obučenom u medvjeđe krzno i s dabrovom kapom na glavi. Oni su za mnoge, pogotovu nešto mlađe, bili „novo“ stripovsko otkriće, dok oni „veći“ počinju pokazivati nezainteresiranost za redovito praćenje sve većeg broja stripova i okreću se novinama i specijaliziranim, tada izuzetno čitanim glazbenim časopisima.

Razbijene iluzije

Ali, i to je trajalo kratko vrijeme jer se ubrzo pojavila edicija „Plavog vjesnika“, s nama do tada nepoznatim likovima koji su bili tisućama milja udaljeni od prerije, saloona i revolveraša. Tako su „preko noći“ u naše svjetove ušli buntovnik Diabolik, Pauk „čovjek koji je ukrao New York“,  detektiv Johnny Nero i neustrašivi komandos, narednik Ironside, čije smo ime upravo tako i čitali. Kolika je bila popularnost ne samo ovih, već i drugih ranijih stripova potvrđuju  današnja mnogobrojna okupljanja kolekcionara, kojima u zbirci uvijek nedostaje pokoji primjerak iz neke od tadašnjih serija. Oni su i dalje ostali u vremenu naših heroja za koje smo vjerovali da zaista i postoje, ako ni zbog čega drugog, onda zato jer su bili dobri i uvijek na strani slabijih. Samo, kasnije smo ipak shvatili da u našim životima ipak nije sve onako kao u stripovima koje smo ponajviše voljeli i zbog uvijek „sretnog završetka“.