Dok se danas, unatoč evidentnom propadanju sela, gotovo u svakom dvorištu „šepuri“ poneki traktor, od onih skupocjenih sa satelitskom navigacijama do „oldtimera“, 81-godišnji Mile Mirić iz Severina prisjeća se prvih godina nakon Drugog svjetskog rata kada je traktor bio privilegijom nekolicine „gazda“ i poljoprivrednih zadruga.

-Tada je par dobrih konja značio pravo bogatstvo. Njima se oralo i drljalo, a to je za seljake bio najvažniji dio posla. Svi ostali radovi poput košnje, obavljali su ručno i, prisjećajući se tih godina, možemo reći da su seljaci doslovce radili od jutra do mraka – priča Mile.

Lanz bulldog i „dajc“

Među ondašnjim tipovima najpopularniji je bio traktor Lanz bulldog sa željeznim kotačima, koji se uz dobro održavanje i unatoč rastućoj konkurenciji zadržao u uporabi sve do 60-ih godina. No, kako je rastao pritisak nove vlasti za učlanjivanjem seljaka u zadruge, one su imale gotovo ekskluzivno pravo na kupovinu traktora. Jest da su od toga imali koristi i seljaci, ali sve se to na kraju skupo plaćalo u davanjima ljetine.
-Zadruge su imale najbolju mehanizaciju i redovito su kupovale tada cijenjene traktore poput Deutza ili, kako je ubrzo prozvan, „dajca“ od 35 konjskih snaga, ili češkog „Zetora“ koji je u to vrijeme bio jedan od najboljih strojeva koji se mogao kupiti. Ali, seljaci su i dalje teško dolazili do njih jer su i tada bili skupi. U to vrijeme je neki od prosječnih traktora vrijedio kao osam bikova, što je značilo kako ga mogu kuputi samo „jači“ poljoprivrednici. Tako sam i ja 1950. kupio traktor Fahr s kosačicom, što je u ono vrijeme bilo „čudo“. Još ga i danas vozim – nastavlja.
Te su godine ujedno označile i svojevrsnu liberalizaciju tržišta jer nadolazeće vrijeme je otvaralo vrata i uvoznim strojevima, poput engleskog „Virzona“, ili domaćeg „Zadrugara“, ali je ipak prava revolucija nastala pojavom traktora beogradskog IMT-a, popularnog „Fergusona koji je za kratko vrijeme zasjenio uvoznu konkurenciju. Kolika je bila njegova popularnost ponajbolje potvrđuje i slogan „Tamo gdje je bio plug drveni, sada ore traktor crveni“. Naime, prema dostupnim podacima, bivša država je 1951. imala oko 6000 traktora, od čega 5000 u zadrugama, i svega 1000 u vlasništvu poljoprivrednika, dok je danas u Hrvatskoj registrirano 110.000 traktora, od toga 103.000 u poljoprivrednim domaćinstvima.

Prvi kombajni

No, naš sugovornik ukazuje i na još jednu činjenicu koja je po njemu značajna za razvitak sela, a to je postupna mogućnost kupnje priključaka i drugih poljoprivrednih strojeva. Dok se do sredine 60-ih godina žito uglavnom „mašinalo“ uz pomoć traktora, „dreša“ i „elevatora“, što je ujedno bio i glavni događaj žetvene sezone, počeli su se pojavljivati i prvi kombajni.
-Bio sam među rijetkima koji su se 1964. odlučili za kupnju ovog stroja bez kojeg su danas mnogi radovi nezamislivi. Odabrao sam kombajn Kodel s mercedesovim motorom, kojim još uvijek „skidam“ pšenicu, ali kako obrađujem osam „rali“ zemlje kanim ga prodati, samo ne znam kome jer je naša poljoprivreda gotovo na koljenima – dodaje Mile.
Bivša država je imala nekoliko tvornica traktora, od riječkog Torpeda i već spomenutog IMT-a pa do našeg, bjelovarskog Tome Vinkovića gdje je 1966. u kooperaciji s talijanskom tvrtkom Pasquali započela proizvodnja motokultivatora i jednoosovinskih traktora. No samo šest godina kasnije, tvornica prelazi na samostalni razvoj i konstrukciju zglobnih traktora od 18 do 100 konjskih snaga koji postaju hitom, ne samo među domaćim, već i poljoprivrednicima u Poljskoj, Čehoslovačkoj i Portugalu. Prema podacima iz monografije Bjelovar, autora Stjepana Blažekovića, u prvoj fazi je na godišnjoj razini planirana proizvodnja 6000, a drugoj 12000 različitih tipova traktora. Unatoč činjenici kako je proizvodnja ovih traktora prestala odlaskom Tvornice Tomo Vinković u stečaj, i danas ne jenjava interes za ove „male divove“ što potvrđuje i voditeljica zavičajne zbirke Bjelovariana Narodne knjižnice „Petar Preradović“ u Bjelovaru, Tina Gatalica.

Bjelovarski „mali div“

-U zavičajnoj zbirci čuva se 20 različitih kataloga i uputstava za rukovanje traktorima, frezama, samoistovarivačima i ostalom poljoprivrednom mehanizacijom proizvedenom u bjelovarskoj Tvornici traktora. Katalozi su obrađeni i osnovni podaci o njima dostupni su na e-katalogu Narodne knjižnice, a zbog mnogih korisničkih upita iz Hrvatske i inozemstva (Češke, Slovačke, Poljske, Srbije, Rijeke, Splita, Zadra) počeli smo digitalizirati kataloge i sada su dostupni svim zainteresiranima. Uglavnom su se javljali vinogradari, povrtlari i voćari kojima je bio potreban pojedini katalog – kaže Gatalica.
Tako je, primjerice, katalog rezervnih dijelova za traktore serije 800 pregledan 1229, a uputstvo o rukovanju i održavanju 1106 puta. Koliko je još ovih traktora u uporabi potvrđuje i podatak kako je katalog rezervnih dijelova za traktor TV 420-523 pregledao čak 2781 korisnik, pri čemu ne zaostaju ni drugi modeli, uključujući i razne vrste priključaka.

Traktorska „moda“

Stoga nema nikakve sumnje da je i među traktorima, kao i automobilima, vladala „ljuta“ konkurencija kojoj su odoljeli samo oni najbolji među kojima i naš bjelovarski traktor. A što je s ostalima? Neki do sada traženi modeli polako isčezavaju s liste zanimanja poljoprivrednika koji sve više „mjerkaju“ jeftinije kineske traktore, dok se drugi, oboružani poticajima i hektarima, nadmeću u kupovini prestižnih marki poput američkog John Deera. Oni pak, poput našeg Mile, i dalje voze muzejske primjerke koji kao da slijede putanju kojom ide naše selo.