Kada je 2002. godine s obitelji doselio u Tomašicu, Joso Mutabdžić nije mogao niti sanjati da je nekada davno u sklopu tamošnje seoske zadruge postojala i skupina seljana koja se bavila poslom koji je obilježio njegov život. Riječ je o pletenju košara kojim se u njegovom rodnom Novom Selu kod Bosanskog Šamca bavila skoro svaka obitelj. Štoviše, taj je kraj nadaleko poznat upravo po tom zanatu, a po vrhunske bosanske košare, namještaj i druga pletena čuda onamo već godinama stižu kupci iz čitave regije.
-Na žalost, zbog rata smo morali preko noći napustiti Novo Selo. Ondje sam za sobom ostavio čitav život, uključujuči i dva puna vagona kuhanih vrbovih šiba koje sam trebao isplesti u košare – prisjeća se naš domaćin. Iz Bosne je negova obitelj odselila prvo u Slavoniju, a onda ih je put doveo u Tomašicu. Ondje su pronašli jeftinu seosku kućicu koju su vlastitim rukama obnovili i u njoj savili novi dom. I danas Joso i njegova supruga Mara u njoj žive sa sinom, snahom i troje unučića koji su im najveća radost.

Kvalitetna vrba

-Nedugo nakon što smo stigli ovamo, doznali smo da jedna firma iz Virovitice traži pletače košara. No, trebali su više ljudi. Iznenadio sam se kad sam doznao da su se košare nekad plele i u Tomašici i da je ovdašnja zadruga imala svoju korparu. Tako sam s još nekoliko ljudi počeo raditi za tvrtku iz Virovitice – priča nam gazda Joso. Od njih je dobivao pripremljen materijal za košare, a izrađivao ih je u različitim veličinama i oblicima.
-Za izradu se koristi šiba bijele ili žute vrbe koja se mora kuhati barem 15 sati. Nakon toga se guli pa se suši sve dok ne postane bijela i lagana, da bi se nakon toga sirovina vezala u snopiće. Prije pletenja šibe se opet moraju namočiti ili nakiseliti, kako kažemo mi u Bosni, pa se omataju u deke na neko vrijeme. Tek tada su potpuno savitljive i spremne za pletenje – podučava nas naš sugovornik koji ni sam ne zna broja košara koje je ispleo. Kaže, nije to nimalo lak posao. Šibe valja snažno stezati kako bi košara bila čvrsta.
-Stradaju od toga ruke, tako i mene danas bole zglobovi na prstima. Pleo sam za života različite oblike i „mustre“. Kad čovjek jednom nauči osnove, lako savlada i ostalo – priča nam.

Obiteljski posao

Ovom je poslu podučio i ostale članove svoje obitelji.
-To je kod nas u Bosni bilo normalno. Čitave obitelji su plele košare, od onih najstariji pa sve do djece. Samo se tako moglo zaraditi, od jednog para ruku nema puno sreće – kaže Joso.
Marljivo je naš domaćin radio, i do pet košara dnevno, sve do prije četiri godine, kada je zbog lošeg zdravstvenog stanja odlučio otići u zasluženu mirovinu. No, prsti ni danas sasvim ne miruju, otkriva nam.
-Ispletem i danas pokoju košaru, ali samo za posebne prigode. Zna me za to zamoliti župnik ili lokalni mladenci, kad im zatreba košarica za svadbeno slavlje. Nije mi to teško i lijepo je s vremena na vrijeme opet osjetiti šibe među prstima – kroz smiješak zaključuje najpoznatiji tomašički pletač.