Ove godine napunila su se točno tri desetljeća otkako su se supružnici Anka i Nedeljko Galešić počeli baviti pčelarstvom. U tom razdoblju uspjeli su steći vjeran krug kupaca koji prepoznaju kvalitetu njihovih pčelinjih proizvoda koje svakodnevno nude i na bjelovarskoj tržnici. U standardnoj ponudi Galešići imaju cvjetni, bagremov, kestenov, lipin med, amorfu, ali i druge pčelinje proizvode, a redovito nude nove i drugačije okuse, poput cvjetnog meda s dodatkom metvice koji je oduševio njihove kupce.

Sigurno tržište

-Cvjetni med s metvicom pčele su skupile na Lonjskom Polju, dok amorfe kao u u priči ima u cijeloj Posavini. Zanimljivo, riječ je o vrlo rasprostranjenom korovu koji pčele obožavaju. Inače, košnice selimo po velikom dijelu Hrvatske, sve tamo do Iloka i Broda na Uni – priča nam Nedeljko Galešić na obiteljskom imanju u Tomašu gdje je trenutno stacioniran kamion s košnicama. Trenutno ih ima 60-ak, To je, kaže, sasvim dovoljno za njegove potrebe. Sav med koji proizvede uspije prodati, a osim kupaca iz Bjelovara, u njemu redovito uživaju i Istrijani.

-Jednom mjesečno napunim automobil i odem u Istru, u Labin, gdje u jednom danu znam prodati i preko stotinu kilograma. Cijena od 45 kuna za 900 grama meda, koja je standardna kod nas, za Istrijane je super povoljna jer ondje pčelari med prodaju za 70, ponekad i više kuna – kaže Galešić. Dobra iskustva imao je, kaže, i sa Slovencima, kojima je svojedobno prodavao med na veliko. Dogovorili su dobru cijenu, a novac mu je, kaže, isplaćivan tjedan dana nakon isporuke. Kad su Slovenci odustali od suradnje s hrvatskim pčelarima, pokušao je surađivati s domaćim velikim otkupljivačima. No, tu se opekao.

-Ponudili su mi osam kuna po kilogramu meda. To je smiješna cijena. Upravo to me nagnalo da uložim 20-ak tisuća tadašnjih maraka u punionicu meda. Bila je to prva punionica u Bjelovaru. Naime, u to vrijeme na snazi je bio zakon koji je pčelarima omogućavao direktnu prodaju kupcima samo pod uvjetom da med pune u svojoj ili nekoj drugoj ovlaštenoj punionici. Međutim, vrlo brzo je spomenuti zakon ukinut te je zaživjelo pravilo da svatko med može prodavati na kućnom pragu. Tako mi i danas doma, eto, imamo punionicu koja ne služi ničemu – kaže naš sugovornik. Upravo su takve stalne promjene zakona i propisa s državnog vrha, tvrdi Galešić, ono što najviše koči, ne samo pčelare, već poljoprivrednike općenito.

 Dobra godina

-Nije nikakav problem proizvesti med. Problem je nositi se sa svom tom silnom papirologijom i njihovim zahtjevima. Kad sam se tek počinjao baviti pčelarstvom, nije bilo tako Tada nije bilo nikakvih poticaja, a ipak se uspjelo zaraditi – kaže on.
Ono što u samoj proizvodnji najviše muči pčelare, dodaje, su nestalne vremenske prilike te bolesti pčela.

-U prirodi se sve potremetilo, nema više nekog normalnog slijeda u cvatnji biljaka. Sve se događa prebrzo pa je pčelarima sve teže proizvesti pravi, „čisti“ med – pojašnjava Galešić. Ipak, dodaje, ova bi godina, nakon nekoliko katastrofalnih, trebala biti dobra.
-Prošle i pretprošle godine zbog mraza nismo imali skoro ništa. No, ove će biti meda. Ako nas opet ne zadesi još kakva vremenska nepogoda – oprezan je naš sugovornik