Uz alkohol, pušenje, pa i lake droge, na listu potencijalnih ovisnosti među maloljetnicima posljednjih nekoliko godina neprimjetno se „prišuljalo“ i klađenje. Naime, sve je više onih koji dio džeparca troše u kladionicama, i to unatoč istaknutim upozorenjima kako su u srednjoškolskim godinama još uvijek suviše mladi za ovaj „sport“.

No, kao i u slučaju zabrane točenja alkohola u lokalima tom uzrastu ili prodaji cigareta, tek se u dijelu kladionica primjenjuje slovo zakona. Pritom su i zakonski propisi sročeni tako da ne amnestiraju „počinitelje“, već u nekoj blažoj mjeri samo kažnjavaju one koji su nekom klincu prodali pivo, cigarete ili mu dopustili uplatu kladioničarskog listića.

Kladomati i internet

Tako se i u provedenom istraživanju bjelovarske udruge za edukaciju i motivaciju „Budem“, u suradnji sa Županijskim zavodom za javno zdravstvo, o prevenciji ovisnosti u našoj županiji bilježi i klađenje među mladima koje se, barem za sada, svrstava na razinu pojavnosti. Kako tvrdi jedna od sudionica istraživanja, Tatjana Grđan, još uvijek nema točnih podataka o broju maloljetnika koji posežu za igrama na sreću, ali je sigurno kako mogući novčani dobici uz mala ulaganja sve više privlače srednjoškolce.

-Prema odgovorima anketiranih, većina poseže za kladomatima u kafićima, kako bi izbjegli eventualnu provjeru u kladionicama. Njima valja pridodati i nepoznatu skupinu igrača na internetu, tako da je teško doći i do približnog broja onih koji vjeruju da će na ovaj način lako zaraditi novac. Većina uplaćuje male iznose od dvije do deset kuna, premda su nam neki odgovorili kako poznaju vršnjake koji ne prezaju ni od osjetno većih iznosa. Prema gradovima, maloljetničko klađenje je najmanje prisutno u Grubišnom Polju, što vjerojatno valja pripisati manjoj sredini, dok u ostalima klađenje po zastupljenosti zauzima treće ili četvrto mjesto u odnosu na druge poroke. Pri tome, ispitanici klađenje ne smatraju ovisnošću i većina njih tvrdi kako su samo sporadični igrači, ali tko zna kako će o tome razmišljati za nekoliko godina – kaže T. Grđan.

Razmeđa zakona i prakse

Istodobno, u Centru za prevenciju ovisnosti tvrde kako do sada nije zabilježen niti jedan slučaj liječenja ovisnosti o klađenju, što ne znači kako ovom problemu ne treba pristupati s jednakom ozbiljnošću kao i drugima.

U potrazi za „živim“ iskustvima dobivamo tek informaciju skupine srednjoškolaca koja je pred jednom od kladionica žučno raspravljala o ishodima pojednih sportskih događaja. Krijući imena, ali i lica pred objektivom fotoaparata, neki od njih su ipak otkrili i dio naličja maloljetničkog klađenja.

-Kada uplaćujemo nitko nas ne pita za osobnu iskaznicu koju negdje traže tek u slučaju dobitka. Ali, i za to imamo rješenje jer jednostavno pošaljemo nekog starijeg poznanika koji može podići novac i tako se snalazimo – priča jedan od učenika drugog razreda srednje škole.

Da ipak nije riječ tek o bezazlenoj igri potvrđuju i podaci prema kojima čak 13 posto maloljetnika u Hrvatskoj sudjeluje u nekom obliku klađenja ili kockanja, a s obzirom na današnju koncentraciju takvih mjesta u Bjelovaru, teško je očekivati kako se broj mladih koji će posegnuti za ovom vrstom „igre“ ubuduće neće povećavati.