Imate li možda podatke o konjskom majstoru Tribusonu? Moj pradjed bio je na obuci kod tog konjskog majstora iz Bjelovara pa me zanima imate li kakve zapise o njemu? Ovako je otprilike zvučao poziv izvjesnog Varaždinca upućen Državnom arhivu. Na kraju se ispostavilo da je konjski majstor zapravo bio mesar koji je pravio konjske kobasice, a u građi smo pronašli natpis iz kojeg se vidi da je takav čovjek doista i postojao i da je imao radnju u Bjelovaru početkom 20. stoljeća – otkriva ravnateljica Državnog arhiva u Bjelovaru Martina Krivić Lekić i dodaje da se većina od otprilike tisuću godišnjih zahtjeva građana ipak odnosi na potragu za rodoslovnim stablima, razne potvrde ili medicinsku dokumentaciju.

Stanje duša

-Državni arhiv dužan je preuzeti građu 30 godina od njezinog nastanka, a preuzimamo arhivsko gradivo koje je nastalo radom jedinica lokalne samouprave, javnih poduzeća, javnih bilježnika, sudova, zapravo svih onih koji imaju javne ovlasti. Trenutačno imamo 354 kategoriziranih stvaratelja te 1327 zbirki i fondova. Kada građa dođe u arhiv prvo ide u obradu te izabiremo što je stvarno bitno – kazala je Krivić Lekić i dodala da najstariji sačuvani spis koji se nalazi u bjelovarskom arhivu datira još iz 1685. godine.
-Najstariji zapis je “Stanje duša i matica rođenih Župe Štefanje”, a prvi zapisi postoje još iz 1685. godine. Tu je i spis Židovske općine iz 1784. godine pa spisi župnog ureda u Bjelovaru iz 1767. godine, a imamo i fondove đurđevačke i križevačke pukovnije, poznatih kao “đuroki” i “križoki” iz 1746. godine te spise vojne komande iz Bjelovara koji su se počeli voditi 1781. godine – rekla je ravnateljica i dodala da se ipak daleko najveći dio građe odnosi na razdoblje iza II svjetskog rata.
Prilično su zanimljive i školske spomenice putem kojih se može saznati dosta informacija ne samo o školi, profesorima i učenicima, već i o životu u tom mjestu. Tako se u školskoj spomenici iz Zrinskog Topolovca, koju je vodio čovjek po imenu Zrinščak, može saznati kako je zima 1889. u tom mjestu bila prilično blaga i bez snijega. No, koliko je to naizgled bilo dobro, bilo je zapravo dosta loše jer je takvo vrijeme pogodovalo razvoju bolesti i velik broj što starih, što mladih mještana te je zime preminuo.
-Počeli smo raditi na digitalizaciji građe, no to je dosta zahtjevan i spor posao. Posljednjih godina imamo i problem s prostorom jer se Državni arhiv u Bjelovaru zapravo nalazi na tri lokacije. Prije osam godina smo iseljeni iz zgrade koja je pripala Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji i od tada je prostor u kojem se nalazi sva građa u najmu. Također, prostor u kojem se nalazi građa mora biti u optimalnim uvjetima i stalno pratimo kakva je vlažnost zraka i toplina u prostoriji kako bi se ti spisi sačuvali – istaknula je Krivić Lekić i dodala da bi se Državni arhiv najbolje mogao opisati kao mjesto sjećanja, mjesto na kojem se čuvaju dokumenti i zapisi o životu pojedinog prostora.

Zahtjevi istraživača

-Dužni smo odgovoriti na svaki zahtjev građana, a zakonom je propisana da 30 godina nakon nastanka sva građa mora biti dostupna za javnost. Iznimka su samo spisi koji bi mogli imati posljedice za nacionalnu sigurnost i ti spisi se otvaraju nakon 50 godina. Povremeno imamo i zahtjeve istraživača povijesne građe, za koje je predviđena posebna prostorija, no takvi zahtjevi su jako rijetki. Prije dosta godina u Arhivu smo imali istraživače iz Centra Simona Wiesenthala, koji su pregledavali građu vezanu uz događanja za vrijeme II svjetskog rata – zaključila je ravnateljica Državnog arhiva u Bjelovaru.