– Nepoznata osoba koja se predstavljala kao direktor bjelovarske tvrtke Timus prevarila me za 176.640 kuna. Obraćam vam se jer ne znam jesam li jedini kojega su prevarili, a i da bih upozorio druge da ne posluju s tom tvrtkom kako ne bi prošli poput mene – tim nam se riječima potkraj prošlog tjedna obratio Osječanin Alen Alić, direktor zadarske tvrtke Aurea grupa, koja je, prema svemu sudeći, žrtva neobične i prilično kvalitetno osmišljene prevare.
Naime, Alićeva tvrtka Aurea grupa bavi se promocijom i prodajom hrvatskog namještaja preko internetske trgovine www.hrvatskinamjestaj.hr.
Potkraj prošle godine, Aliću je na e-mail stigao upit, a potom i narudžba za 80 madraca od strane bjelovarske tvrtke Timus. Prethodno se Alić u više navrata telefonski čuo s gospodinom koji se predstavljao kao Ivan Jovanović, s kojim je i dogovarao posao, ali i s nekoliko drugih osoba koje su se predstavljale kao zaposlenici tvrtke. Usto, s obzirom da je bila riječ o velikoj narudžbi, Alić je putem Financijske agencije provjerio podatke o poslovanju tvrtke Timus i nije pronašao ništa sumnjivo.

Izvrsna tvrtka – na papiru

Upravo suprotno, ispostavilo se da je riječ o poduzeću koje nikada nije bilo blokirano, koje zapošljava 14
djelatnika, prethodnu poslovnu godinu završilo je s prometom većim od šest milijuna kuna i dobiti od 188 tisuća kuna. Kao jamstvo plaćanja iz Timusa su mu pristigle i dvije bjanko zadužnice, svaka na iznos od stotinu tisuća kuna. Prema podacima Erste banke (bon2), tvrtka Timus bila je likvidna i imala novac na računu.
– S obzirom da je riječ o službenim podacima, ni na kraj pameti nije mi bilo da je riječ o prevarantima – govori Alić. Ne sumnjajući da će biti prevaren,  on je sredinom prosinca isporučio madrace na adresu koju je zatražio Jovanović, nakon čega su uslijedili problemi.
– Na dan kada je trebao platiti, Jovanović me nazvao i rekao da im još nije “sjela ” uplata od investitora kojemu su isporučili madrace za hotele u Dubrovniku i na Braču. Molio me da mu ne blokiram račun jer treba dobiti kredit od Hrvatske banke za obnovu i razvoj, a da će platiti za tri dana. Kada su ta tri dana prošla, zvao sam ga odmah ujutro, pa mi je rekao da mu je investitor uplatio i da će on uplatiti meni. Kako nisam vidio uplatu do 16 sati, ponovno sam zvao. Rekao mi je da je uplatio i da ima presliku uplate, a kada sam tražio da ju pošalje, rekao mi je da mu se pokvario skener – govori Alić. Izgovori i zavlačenja nastavili su se i sljedećeg dana, da bi se oko pola dva popodne Jovanović prestao javljati na telefon.

Prestali se javljati na telefon

– Odmah sam otišao u Finu i pustio zadužnice. Sljedeći dan dobio sam potvrdu da nema sredstava na računu. Tada sam shvatio da su žurno išli isprazniti račune, a ne meni ići uplatiti – tvrdi Alić, dodavši kako mu je žao što zadužnice nije odmah pustio na naplatu, već se vodio povjerenjem i dobrom namjerom. Ivan Jovanović, kaže, cijelo vrijeme bio je slatkorječiv i ljubazan i nije mu zvučao kao da neće platiti.
– Očito je da je sve bilo jako dobro osmišljeno i planirano i pitanje je koliko su još tvrtki ovako prevarili – zaključuje Alić. Na broj telefona na koji je Alić komunicirao s navodnim Jovanovićem nitko nam se nije javio, a na adresi koja je u sudskom registru navedena kao sjedište tvrtke nismo zatekli nikoga, pa ni uobičajenu tablu s imenom tvrtke. Kao osnivačica i direktorica tvrtke navedena je Gordana Jovanović, no Alić kaže kako mu je to ime potpuno nepoznato te da nikada nije komunicirao s tom osobom.
– Istina je da su oni u svojim mailovima potpisivali Gordanu Jovanović, i to kao diplomiranu ekonomisticu, a ja sam iz svojih izvora doznao da je riječ o polupismenoj osobi. Sve sam to očito prekasno doznao – govori Alić, koji je protiv počinitelja podnio kaznenu prijavu. Neshvatljiva mu je, kaže, lakoća kojom su ga prevarili.
– Za sve što su radili postoji trag, postoji skladište u koje su madraci dovezeni, ono je nekome iznajmljeno ili je u nečijem vlasništvu. Vjerujem da ih neće biti problem pronaći – govori Alić.