Prošla je godina poljoprivrednicima našeg kraja zadala udarac čije posljedice osjećaju i danas. Proljetni mraz uništio je gotovo sve, a štete su se zbrajale u milijunima kuna. Mnogi su se zato nadali odštetama koje su očekivali od države, no one su mahom izostale pa se tako još jednom potvrdilo da se najbolje voditi onom starom “Uzdaj se u se i u svoje kljuse”. Upravo time se vodila Jasna Ileković iz Bjelovara koja je nakon godina zapuštenosti ponovno osposobila imanje u Bedeničkoj, malenom mjestu u srcu Bilogore koje upravno pripada Općini Velika Pisanica.

Jedini osigurani iz Udruge

-Na imanju imamo 23-godišnji nasad oraha koji se prostire na dva i pol hektara. Sam nasad, kao i ostatak imanja, je godinama bio zapušten, no odlučili smo ga raščistiti, u mirovini uživati u prirodi i svježem zraku, ali i posao s orasima unovčiti. Na samom početku prve godine kada smo očekivali plodove, nasad smo odlučili osigurati iako je to više iznimka nego pravilo u hrvatskoj poljoprivredi. Preko Udruge voćara Dar Bilogore smo dobili ponudu za osiguranje, no od 80-ak članova jedino sam ju ja prihvatila i osigurala svoju poljoprivrednu proizvodnju dok su drugi taj korak smatrali neisplativim – započinje svoju priču gospođa Jasna te pojašnjava kako je prva rata trebala biti uplaćena lani do 1. ožujka.
-Osiguravajuća kuća je svoju ponudu napravila prema procjeni roda za orah, a to je između 20 i 30 kilograma ploda po jednom stablu. Osigurali smo 250 stabala na temelju čega smo dobili konkretnu ponudu. Osigurana svota je iznosila 94 tisuće kuna, dok smo za policu osiguranja trebali uplatiti 10 200 kuna na šest rata. Uplatili smo rate za ožujak i travanj i već je tada došao mraz. Tada smo se s osiguravajućom kućom dogovorili da ćemo preostali dio iznosa prebiti prilikom isplate koja je uslijedila tek nakon uroda kako bi se moglo procijeniti kolika je zaista nastala šteta. Kada je došlo vrijeme, komisija je dvaput izašla na teren i utvrdila da je šteta stopostotna te su nam ponudili ranije isplatu koja je iznosila 70 posto iznosa osigurane svote što smo mi i prihvatili. Na kraju nam je isplaćeno 56 tisuća kuna, a to je iznos s kojim smo kupili teretno vozilo, traktor, malčer i sl.- pojašnjava nam naša sugovornica ističući kako su tim posve zadovoljni.

Od nečega se mora živjeti

-Primijetila sam da se naš nasad nalazi na terenu gdje ima dosta mraza i jednostavno sam smatrala da se danas morate sami osigurati i misliti unaprijed što ćete i kako ćete ako stvari pođu po zlu. Ja razumijem da bi tih 10 200 kuna na neki način otišlo u vjetar da nije bilo mraza, no troškovi proizvodnje su veliki, godine su postale ekstremne pa jednostavno takav nasad ne možete prepustiti slučaju – napominje gospođa Ileković koja je uplatila policu osiguranja koja ju je, uz štetu od proljetnog mraza, osiguravala od štete nastale tučom, požarom i groma. Potaknuta pozitivnim prošlogodišnjem iskustvom, naša sugovornica ponovno razmišlja o uplati osiguranja za ovu godinu.
-Lani smo posadili sadnice oraha na još dva i pol hektara te marelice između oraha. Sada smo u mirovini i želja nam je baviti se poljoprivredom i tome smo ozbiljno prionuli. Upravo zato bih ponovno uplatila osiguranje. Prošla godina je bila kobna, tko zna kakva će biti ova, a od nečeg se mora živjeti – zaključuje naša sugovornica.