Hoće li 6-mjesečna djevojčica, sedmo dijete 25-godišnje Bjelovarčanke Danice Duh, doživjeti istu sudbinu kao njezinih starijih šestero braće i sestara? Sve njih bjelovarski Centar za socijalnu skrb oduzeo je majci i ocu. Četvero njih je posvojeno, a dvoje udomljeno. Nakon posljednjeg oduzimanja jednogodišnjeg dječaka, Danica je rodila spomenutu djevojčicu i ponovno je trudna. I to već četiri mjeseca. Daničina životna priča, obilježena rađanjem i oduzimanjem djece je, zahvaljujući posredstvu nacionalnih medija, obišla Hrvatsku. Djeca su joj, piše u ranijim sudskim presudama, oduzeta zbog zanemarivanja, uključujući i činjenicu da je s njima prosjačila na javnim mjestima. Čini se kako se ista priča ponavlja i ovih dana.

 Pokrenut postupak

-Danica Duh i njeno dijete trenutno nisu obuhvaćeni mjerom nadzora, obzirom da neko vrijeme Danica sa djetetom nije prosila na području grada Bjelovara. Pretpostavljamo da je prosila izvan Bjelovara, ali o tome nemamo obavijesti policije. U petak, 7. srpnja nam se obratio jedan sugrađanin i izjavio da ju zadnjih nekoliko dana sa djetetom viđa ispred Konzuma, pa smo na temelju njegove izjave pokrenuli postupak određivanja mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu – potvrdila nam je ravnateljica Centra za socijalnu skrb Bjelovar Kristina Novalić.

S tim tvrdnjama odlučili smo ovih dana suočiti i samu Danicu. Jedva smo je pronašli na novoj adresi. Ona i nevjenčani suprug, kažu nam, nisu više mogli plaćati stanarinu kod rođaka u Bjelovaru, pa su se vratili njegovoj obitelji u skromni kućerak u Galovac.

-Nije istina da prosim s djetetom. Ne radim to više jer se bojim da mi i nju ne oduzmu. Socijalne radnice ne govore istinu – govori nam na kućnom pragu Danica. Pokušava nas uvjeriti kako želi zadržati najmlađe dijete, kao i ono koje je tek na putu.

-Supruga i ja smo dobili na korištenje kuću u Velikoj Pisanici i sad je pomalo uređujemo. Uskoro ćemo se preseliti onamo jer nas je u ovoj kući puno i tijesno nam je ovdje. Ondje ćemo započeti novi život – priča mlada žena. Uvjerava nas kako nije kriva za zanemarivanje preostalih šestero djece koja su joj već oduzeta.

-Jesam, prosila sam s njima, no samo zato jer nisam imala drugog izbora. I suprug i ja pokušavali smo naći posao, no nitko ne želi imati posla s nama jer smo Cigani. I što sam onda mogla? Izašla sam na ulicu – kaže Danica, dodajući kako su Bjelovarčani dobri i da su joj uvijek bili spremni pomoći. Krivca za sudbinu svoje starije djece vidi isključivo u zaposlenicima Centra za socijalnu skrb. Kaže kako o oduzetim mališanima misli svakodnevno.

 Bolesni od rođenja?

-Najstarija kćer mi ima devet godina. Do četvero posvojenih ne mogu, ne znam gdje su. Ovo dvoje koje su mi posljednje oduzeli redovito zovem, sad su u Zaprešiću. Sa starijim mogu razgovarati, no mali još ne govori. Svaki dan mislim na njih i voljela bih da mi ih sve vrate. Nekako bismo se snašli. Moja svekrva je rodila 17 djece i nisu joj ni jedno oduzeli. Svi su odrasli, živi i zdravi. Tako su mogla i moja djeca – uvjerena je Danica. Opovrgava i navode iz ranijih sudskih presuda da su njezina oduzeta djeca bila bolesna njezinom krivicom.

-Bili su bolesni, ali od rođenja i nije to bilo ništa strašno – veli Danica.
Priznaje kako trudnoće nije planirala, sve su se, kaže, slučajno “dogodile”. Uvjerava i kako bi voljela raditi, no tvrdi da do posla ne može.

-Vidite i sami kako živimo. Potrebna nam je svaka pomoć, od odjeće do hrane. Uvijek ima dobrih ljudi koji nam pomognu. Tako sam mogla podići svu djecu – kaže i moli nas da napišemo kako više sigurno neće prositi, samo da njezina djevojčica ostane s njom.

Samo dan nakon našeg razgovora i uvjeravanja kako više neće na ulicu, u našu je redakciju stigla dojava građana koji su je vidjeli s djetetom ispred jednog trgovačkog centra, na jedinom “poslu” koji očito zna raditi. Stoga je za pretpostaviti kako joj se želja da barem ovo dijete ostane s njom ipak neće ostvariti. Upitno je samo koliko će institucije ovoga puta biti ažurne u provođenju postupka oduzimanja.