Da za njegovu muku nisu doznali susjedi i čelnici Općine Đulovac, pitanje je bi li Rade Matić (64) iz Koreničana u Općini Đulovac preživio ovu zimu. Nesretni muškarac prošlog se tjedna umalo smrznuo u skromnoj kućici koju mu je na korištenje dodijelila država, nakon što mu je pregorjela peć kojom je grijao jedan sobičak.
-Peć je bila stara i više je jednostavno nisam mogao koristiti. Otišao sam u Centar za socijalnu skrb objasniti u kakvoj se situaciji nalazim, no ondje su mi rekli da mi ne mogu pomoći. Na kraju nisam imao drugog izbora, osim da odem u Općinu i tamo pokušam zamoliti na pomoć. Bilo me sram, priznajem, jer ne volim moliti pomoć, no nisam imao drugog izbora – kroz suze nam priča nesretni Rade.

Od Kosova do Đulovca

Saslušavši njegovu priču, đulovački načelnik Drago Hodak odmah je poslao zaposlenike Općine da ispitaju slučaj. Nakon što se potvrdilo da je Matić doista u nezavidnoj situaciji, načelnik je izdao nalog da mu se hitno kupi nova peć koja mu je i montirana prošlog četvrtka.
-Ne znam kako bih se zahvalio načelniku i svima koji su mi pomogli. Neka im Bog svima da sreće i zdravlja. Bilo mi je jako teško zatražiti pomoć, ali stvarno više nisam znao kako dalje – ponavlja, gotovo se ispričavajući, Rade. Da je i inače vrlo skroman i da nerado prima tuđu pomoć, potvrđuju nam i njegovi susjedi.
-On kao da se srami uzeti pomoć. Eto, zovemo ga svaki dan da dođe na ručak ili večeru, kod nas će se uvijek naći tanjur za još jednoga, ali on neće pa neće. Kad mu se to pokvarila peć, shvatili smo da nema ni deke da se noću pokrije. Jedva je uzeo od nas poplun – priča nam jedan od susjeda koji su prošli tjedan pomagali Radi oko nove peći. Dok čeka da bude gotova, Rade nam ukratko prepričava svoju tužnu sudbinu. Kao i stotine drugih Hrvata s Kosova, doselio je u đulovački kraj 1992. godine. Prvo je živio u Bastajima, a nakon što mu je umro brat s kojim je živio, došao je u Koreničane. Priznaje, teško mu je samom, posebice posljednjih nekoliko godina, otkako ga zdravlje ne služi najbolje.

San o struji

-Ne znam ni sam što mi je, nisam išao kod liječnika. Ali, sve mi se češće iz čista mira zavrti u glavi pa padnem. Ali, valjda će proći – odmahuje glavom Rade. Živi, kaže, od 800 kuna socijalne pomoći. Za to si kupi riže, tjestenine i druge hrane, taman dovoljno da preživi tijekom mjeseca.
-Jednom sam uštedio malo novaca pa sam kupio kozu. Meso sam zalio mašću jer u kući nemam struje, pa ga drugačije ne mogu čuvati. To bih volio, imati struju, samo da imam za jednu sijalicu – priča nam Rade, pokazujući na svijeću zataknutu u staklenu bocu. Nema u svojoj kući ni stola, ni stolca, a od hladnoće koja piri kroz razbijene prozore štiti ga najlon. Tek na gurkanje susjeda i naše uporne upite, Rade nevoljko priznaje da bi mu dobro došla i pomoć drugih ljudi. Kaže, struju bi najviše volio, a ne bi mi na odmet bilo niti malo hrane i odjeće. Svi ljudi dobre volje koji žele pomoći Radi Matiću mogu se javiti u redakciju Bjelovarskog lista ili u Općinu Đulovac.