Božidar Vukojević, Bjelovarčanima poznatiji po nadimku Bonja, nakon 45 i pol godina predanog rada u javnoj službi od početka ovog tjedna nalazi se u zasluženoj mirovini. Zavidan radni radni staž Bonja je “natukao” u bjelovarskoj područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koja je od njegova prvog radnog dana do danas nekoliko puta promijenila ime i ovlasti. Vukojević se, naime, sredinom 1970. godine zaposlio kao administrator-arhivar u Komunalnom zavodu za socijalno osiguranje koje se dvije godine kasnije razdvojilo u Mirovinsko i Zdravstveno osiguranje. U samostalnoj Republici Hrvatskoj Vukojević u Područnoj službi Bjelovar HZZO-a obnaša funkciju rukovoditelja Odjela za financijsko poslovanje, a od srpnja 2008. i onu direktorsku, sve do, po mnogima političke smjene, u rujnu 2013. godine.
Osim službeničke, imao i zavidnu sportsku karijeru
– Na poslu sam brzo napredovao, među ostalim i zbog toga što sam završio Višu ekonomsku školu u vrijeme kada nije bilo mnogo obrazovanih kadrova. Ponosan sam što sam cijeli radni vijek držao i pomagao zdravstvenim ustanovama, radnicima u zdravstvu i “mojim” radnicima u Radnoj zajednici. Ipak, najviše sam se trudio pomagati osiguranicima jer sam uvijek iznalazio način da im pomognem u ostvarivanju njihovih prava iz zdravstvenog osiguranja – govori Vukojević koji je, doznajemo od njegovih prijatelja jer je on previše skroman da o tomu govori, tijekom čitavog svog radnog staža na bolovanju bio tek dvaput, i to oba puta na par dana radi viroze. Osim u zdravstvenim, Bonja je popularan i u sportskim krugovima. Trenirao je u slavnom ORK Partizanu, te aktivno igrao nogomet za NK Bjelovar, NK Ždralove, a kasnije u manjim prigradskim klubovima sve do 1993. godine. No, i danas će rado potrčati za loptom u ekipi veterana i rekreativaca. Bio je i nogometni trener, sportski radnik i član Izvršnog odbora županijskog Nogometnog saveza, a svojeg sina Ognjena, jednog od najuspješnijih hrvatskih nogometaša, trenirao je od sedme godine.
Gradski dečko
Božidar Vukojević jedan je od najpopularnijih Bjelovarčana svoje generacije, o čemu ponajbolje svjedoči urbana legenda da kada su mu prijatelji slali pisma, na kuvertu je bilo dovoljno napisati samo Bonja, i pošta bi uredno stigla.
– Kao dijete iz radničke obitelji imao sam lijepo i bezbrižno djetinjstvo jer su pokojni roditelji meni i sestrama omogućili redovno školovanje i naučili me kućnom odgoju – ističe Bonja dodajući kako je kao klinac kući dolazio crn od leša, usitnjenog izgorjelog ugljena iz parnih lokomotiva koji se sipao na zemljana igrališta. Ljeta je provodio na gradskom bazenu jer ga roditelji iz financijskih razloga nisu mogli slati na more. I danas se živo sjeća igre lovača, zabranu skakanja u bazen, ronjenja i kartanja. Na bazen se ulazilo preskakivanjem plota, smije se, jer nije bilo “love za upad”. U to vrijeme, baš kao i danas u Bjelovaru, odlazak u kino bio je visoko na ljestvici popularnosti, a Bonjina generacija, uključujući i njega samog, obožavala je westerne i ratne filmove.
– Puno noći proveo sam u bjelovarskim disko-klubovima čagajući do iznemoglosti, nakon čega se obavezno išlo na neku selsku zabavu gdje se nerijetko znala dogoditi “šora” i dolazak u jutarnjim satima sa “šljivom” ispod oka – prisjeća se naš sugovornik dodajući kako mu se tempo života drastično promijenio kada je počeo raditi. Uslijedilo je ustajanje u šest sati, odgovornost, točnost i ažurnost. U zasluženu mirovinu popularni Bonja odlazi u svojoj 65. godini života.