Nabrajanje uspjeha nekog grada u različitim područjima, pogotovo sastavljanje ljestvice uspješnosti u odnosu na druge slične sredine, što je uobičajeno mjerilo usporedbe, poprilično je zahtjevan posao koji ponekad može završiti „statističkom“ ili nekom drugom greškom. Zato se započinjući priču o bjelovarskom odlagalištu otpada „Doline“ držimo isključivo stručne činjenice prema kojoj je to prvo odlagalište izgrađeno u Hrvatskoj prema svim tada važećim propisima, na kojem se od prvog dana, odnosno 16. studenog 1998. godine, otpad odlaže na zakonom propisan način.

Koliko god tih godina ova ocjena nije pobuđivala veće zanimanje javnosti jer su se čula i glasna razmišljanja kako bi bilo bolje da smo postali prvi, primjerice, u proizvodnji keksa ili traktora, tek danas se pokazuje koliko je Bjelovar za razliku od drugih iskoračio u nečemu što je za mnoge i nekoliko desetljeća kasnije problem. A kako su u stvari nastale Doline?

„Buna“ u Grgincu

Premda su se prve naznake mogućih problema u odlaganju gradskog otpada pojavile još sredinom 80-ih, do 13. travnja 1993. otpad s gradskog područja se odlagao na, u stvari divljem, odlagalištu u Grgincu. Nesnosan smrad i česti požari tijekom ljetnih mjeseci sve su više snižavali prag tolerancije žitelja, koji su godinama živjeli okruženi gomilama smeća, sve dok u proljeće, nakon neuspješnih razgovora s mjerodavnima jednostavno nisu prepriječili put kamionima.

Bilo je to izravno upozorenje tadašnjim gradskim vlastima za pronalaženjem žurnog rješenja kako smeće ne bi preplavilo grad, a pronađeno je na odlagalištu u Kozarevcu kraj Nove Rače, za što se iz proračuna na ime rente mjesečno izdavajalo 22 tisuće njemačkih maraka. Kako je to za gradsku blagajnu bila suviše visoka cijena, nakon brojnih istraživanja za izgradnju novog odlagališta izabrana je današnja lokacija u blizini Prespe, a vrijednost prve faze radova iznosila je 7,5 milijuna kuna. Sve ono čime Bjelovar danas raspolaže u viskom standardu odlaganja otpada, sažeo je predsjednik Uprave Komunalca Ivan Ivančić.

Ekološki standard

-Na odlagalištu veličine 9,98 hektara zbrinjava se neopasni otpad s područja Bjelovara i osam općina, a njime upravlja tvrtka Komunalac, u stopostotnom vlasništvu Grada Bjelovara. Gornja granica raspoloživog volumena za odlaganje iznosi 570.000 kubičnih metara, predviđeni rok trajanja odlagališta bio je 25 godina, premda je izvjesno kako on prema sadašnjim pokazateljima može biti i duži. Tehnologija odlaganja se sastoji od rasprostiranja otpada u slojevima, njegova zbijanja, dnevnog prekrivanja, uključujući i popunjene etaže. Istodobno, sanitarne otpadne vode prikupljamo u sabirnom bazenu i odvozimo na uređaj za pročišćavanje, a tehnološke se nakon pročišćavanja upuštaju o obodni kanal, što je samo dio visokog ekološkog standarda ovog odlagališta – navodi Ivančić.

Prema podacima o sudjelovanju jedinica lokalne samouprave u organiziranom odvozu komunalnog otpada, 31. srpnja ove godine obuhvaćeno je 17.229 kućanstava. Od toga se 12.473 odnosi na Bjelovar, koji je po riječima rukovoditelja Radne jedinice komunalne djelatnosti Stipe Crnkovića i „najveći“ potrošač, pri čemu iznosi i neke do sada malo poznate podatke.

 Tisuće tona otpada

-Lani je u Dolinama odloženo 15.147 tona otpada, od čega je u bjelovarskim kućanstvima prikupljeno 7.833 tone. To matematički znači kako svaki žitelj grada godišnje „proizvede“ 210,67 odnosno dnevno 0,58 kilograma otpada, a uzme li se u prosječnom izračunu tročlano kućanstvo, dnevni iznos se povećava na 1,72 kilograma. Na odlagalištu je prošle godine postavljena vaga kako bismo točno izračunali količine odloženog otpada i videonadzor, dok se na postojećoj i dvije susjedne čestice planiraju graditi drugo reciklažno dvorište i sortirnica, kao i ostali potrebni sadržaji – kaže Crnković.

Na ulazu u Doline dočekuje nas poslovođa Ante Boščić, koji do tančina poznaje ovo odlagalište. Pokazuje nepregledne površine uredno saniranog, kako se to kaže, mješovitog otpada, a spuštajući se u udolinu primjećujemo i mnoštvo stvari kojima možda i nije mjesto ovdje, ali ipak se, onako rutinski, ostavljaju u kantama za smeće. Ima tu guma, držača za tuševe i još koječega, s obzirom na još uvijek prevladavajuće mišljenje kako je „sve to smeće“. Iz razgrnutog otpada teško je ne osjetiti neugodan miris na koji je već navikao Josip Borovec koji punih 29 godina radi u Komunalcu.

Josip i njegovi strojevi

-Tu su dva stroja za ravnanje i sabijanje, a dio mog posla je i prekrivanje otpada. Čim kamion istovari prikupljeno, počinje sanacija otpada kako bismo uvijek imali ravnomjerno raspoređene količine. Kao i ostali kolege koji rade rade „na kantama“, tako i mi obavljamo posao bez obzira ne vremenske uvjete, koji nam ponekad pričinjavaju teškoće, no sav se posao ipak privede kraju – kaže Josip. A koliko sa svojim strojevima dnevno razgrne otpada, poslovođa Boščić potvrđuje jednostavnom računicom prema kojoj pet Komunalčevih kamiona koji po dva puta dnevno stižu na odlagalište dovezu oko između 60 i 70 tona otpada, a sve to kasnije sanira Josip.

 Bjelovarski otpad u brojkama

1998. – početak rada odlagališta u Dolinama
9,98 hektara – ukupna površina
570.000 – volumen odlaganja u kubičnim metarima
25 – minimalni rok trajanja
500 – udaljenost u metrima u najbližeg naselja, Male Prespe
210,67 – toliko kilograma otpada godišnje proizvede svaki Bjelovarčanin
70 – toliko tona otpada gotovo svakodnevno stigne na Doline
15.147 – toliko je tona prošle godine odloženo u Dolinama