Među njemačkim ovčarima nagrađenima na nedavnoj međunarodnoj izložbi u Gudovcu, prvo mjesto osvojila je i kuja Roxi bjelovarske obitelji Slijepčević. Za nagradu je ponajviše zaslužna mlada Ana Slijepčević. Ona je od najmlađih dana željela je imati psa, a roditelji su joj tu želju ispunili za deseti rođendan.
-Do desetog rođendana sam imala samo mačke, ali onda sam dobila njemačkog ovčara kojeg sam nazvala Bingo i u kojeg se odmah cijela obitelj zaljubila – započinje Ana. Kaže da su ju u svijet izložbe i natjecanja njemačkih ovčara uputili obiteljski prijatelji.

Vrijedna priznanja

-Prvo natjecanje koje smo odradili održalo se u Bizovcu. Išli smo s Bingom koji je tada imao samo sedam mjeseci i u kategoriji od šest do devet mjeseci osvojio je sedmo mjesto što je bio veliki uspjeh jer do tada nismo odradili niti jedan trening – pojašnjava Ana. Dodaje kako su nakon prvog natjecanja krenuli s treninzima i Bingo je počeo osvajati mnoga priznanja.
-Nakon što sam šesti razred prošla s odličnim uspjehom za nagradu sam dobila još jednog njemačkog ovčara, toga puta kujicu Roxi koja je postala novi član naše obitelji – prepričava nam Ana i dodaje da je s Roxi također krenula na natjecanja i to vrlo uspješno.
-Roxi je već kao štene na hrvatskom zigeru, cijenjenom državnom natjecanju, osvojila prvo mjesto što je ponavljala na mnogim natjecanjima, a jedan od najvećih uspjeha ostvarila je nedavno na natjecanju u Gudovcu – priča nam Ana. Dodaje da je na natjecanju u Gudovcu bila jaka konkurencija.
-To je bila međunarodna izložba, a sudio je renomirani i svjetski poznati sudac Norbert Scharschmidt koji je došao iz Njemačke i koji ima čast suditi Svjetsko prvenstvo njemačkih ovčara. Roxi je u toj velikoj konkurenciji osvojila prvo mjesto, a sudac Scharschmidt ju je pohvalio i pozvao na najveće natjecanje u Njemačku što je veliko priznanje – naglašava Ana. Kaže da Roxi trenutno ima manjih problema s kukovima, ali ako se situacija popravi ići će sa svojom ljubimicom na natjecanje u Njemačku.
-Inače, Bingo ima četiri godine, a Roxi dvije i odlično se slažu. Spavaju u kući i gledamo na njih kao na članove obitelji. Obožavaju trenirati, a treninge obavljamo na livadama, igralištima ili kada je baš jako loše vrijeme onda u dvorištu. Kada idemo u šetnje ponekad ih moram voditi pojedinačno jer se vole praviti važni jedno pred drugim i onda ih je teško voditi jer su iznimno snažni, a ponekad toga nisu svjesni. No, iako su snažni zapravo su prave male maze i ne mogu zamisliti dan, a da se ne igram s njima – zaključuje Ana.