Bez ljubavi i predanosti pojedinaca, teško da bi u Hrvatskoj danas bilo ijednog grla konja. Ta je grana poljoprivrede s godinama postala potpuno neisplativa pa većina onih koji drže konje, čini to isključivo iz ljubavi prema životinjama i iz svog osobnog “gušta”. Da je tome doista tako, potvrđuje nam i Ivica Capan iz Srijedske u općini Ivanska, koji u svojoj staji ima sedam odraslih konja te ždrijebe koje je svijet ugledalo bar prošlog tjedna, dva dana prije dolaska naše novinarske ekipe. Među prekrasnim haflingerima, ponosno se ističe i jedna domaća posavka.

Probuđena ljubav

-Moja obitelj se u ovaj kraj doselila s Korduna, gdje su konji bili dio svakodnevice i koristili su se za različite poslove, od oranja, do izvlačenja drva iz šume. Međutim, jako dugo ih nismo imali ovdje. Prije pet godina moja kćer Lucija, koja je danas gimnazijalka, izrazila je želju da nabavimo konja. Kako smo imali uvjete za to, nabavili smo prvu kobilu, posavku – prisjeća se Ivica Capan koji je po struci veterinar pa sve o životinjama ima u malome prstu. Ta je prva kobila probudila urođenu ljubav prema ovim plemenitim životinjama pa su nedugo nakon nje na imanje stigli i haflingeri. Riječ je o vrlo rijetkoj pasmini za hrvatske prilike, u cijeloj zemlji ima oko 120 registriranih grla.
-Svidjeli su nam se haflingeri jer je riječ o jako lijepim konjima. Nisu pretjerano veliki i pogodni su baš za jahanje, pogotovo za djecu. Jako su mirne naravi i vole ljude – pojašnjava nam naš sugovornik. Gotovo sva grla koja trenutno imaju u staji, došla su na svijet upravo na imanju Capanovih, koji su i članovi nacionalne Udruge uzgajivača haflingera. Udruga ima točno propisana pravila o uzgoju, a određen je čak i način na koji se mora imenovati nova ždrebad. Ženska ždrebad tako imena dobiva po abecedi, dok budući pastusi dobivaju ime koje mora imati isto početno slovo kojim počinje i ime njihova otac. Tako će najnoviji ždrepčić na imanju Capanovih biti kršten imenom koje počinje slovom N, s obzirom da mu je otac pastuh Nicolas, ponos malene obiteljske ergele.

Bez konkurencije u oranju

Za prekrasne konje s imanja obitelji Capan već se nadaleko zna, s obzirom da se s njima pojavljuju na različitim manifestacijama i društvenim događanjima.
-Redovito s njima sudjelujemo na Ploščićkom mašinanju, Ivanju i drugim manifestacijama na području naše općine. Ove zime smo kolima vozili Djeda Mraza Berekom, a često nas zovu i da vozimo mladence u svatovima – priča nam Capan. Među redovnim aktivnostima njegovih kobila jesu i nastupi na natjecanjima u oranju. Od 2012. godine obitelj Capan uvjerljivo pobjeđuje na županijskim natjecanjima te sudjeluju na državnim prvenstvima.
-Nema tu nikakve tajne. Konji su vrlo poslušni, a kako imamo i dobar plug, rezultati su neminovni. Moj je otac Jure kao mladić na Kordunu svakodnevno orao s konjima, tako da je i mene naučio svemu što zna – kaže naš sugovornik.
Iako je uzgoj konja iz godine u godinu sve manje isplativ, posebice kad je riječ o stranim pasminama poput haflingera, obitelj Capan ove se svoje ljubavi ne kani odreći.
-Za kobile dobijemo oko 3500 kuna poticaja godišnje. Riječ je o simboličnom iznosu koji nam malo pomogne. Srećom, imamo dosta svoje zemlje pa većinu hrane za konje i druge životinje na imanju sami proizvedemo – zaključuje Capan.