Matija Kutnjak je ekonomist po struci. Ima 31 godinu. Ne brojeći nekoliko sezona odrađenih na moru, godinama ne može pronaći posao i kaže da mu je dosta životarenja. Zato je odlučio sam uzeti stvar u svoje ruke jer, kako kaže, godine prolaze, a od čekanja nema ništa. Spakirao je kovčege i otišao put Njemačke.
– Da je u Hrvatskoj normalna situacija, nikada ne bih odlučio otići. Ovdje nema budućnosti ili ju ja ne vidim. Ovdje tražiš posao preko veze ili se u većini slučajeva moraš zadovoljiti minimalcem – kazao je ovaj mladi Bjelovarčanin.
Kupio jednosmjernu kartu
Matiju smo snimili na autobusnom kolodvoru u jutarnjim satima u srijedu. Kupio je jednosmjernu kartu za 807 kilometara udaljen Ravensburg, gradić na granici sa Švicarskom koji broji otprilike isto stanovnika kao Bjelovar, No, za razliku od Bjelovara, ondje ga čeka posao.
– Hvala Bogu na prijateljima. Jedan moj prijatelj prije godinu dana otišao je u Njemačku u potrazi za poslom i rekao da će me ‘povući’ kada se smjesti i nađe neki posao za mene. U roku od tjedan dana zaposlio se u talijanskom restoranu u Ravensburgu. Kaže da je vlasnik Nijemac, da odlično vodi restoran, cijeni zaposlenike i da je plaća korektna. Ondje mi je pronašao posao i rekao da imam tri dana da odlučim hoću li doći. Nisam dvojio ni sekunde. Zato sam kupio kartu u jednom smjeru – priča Kutnjak.
Plaća 1.400 eura
Na pitanje što će konkretno raditi u restoranu, odgovara kako se dogovorio da će na početku biti zaposlen u kuhinji kao pomoćno osoblje.
– Dogovor je da u startu perem suđe u kuhinji i ako želim, radim na pripremi salate. Postoji mogućnost napredovanja, a s time raste i plaća. Mjesečna plaća za taj posao je 1.400 eura, hrana je osigurana, a za stan u novoj zgradi koji je nedaleko od hotela moram izdvojiti samo 150 eura. Znači, mjesečno mi ostaje 1.250 eura što je gotovo 10 tisuća kuna. Pa sad vi recite koji bi to posao u Bjelovaru morao raditi da zaradim taj novac, a svi znamo da posla baš i nema. Ako ga i ima, onda je pitanje koliko je mizerno plaćen i hoćeš li plaću uopće vidjeti – pita se Kutnjak.
Radi osam sati dnevno
To nije sve vezano za rad u restoranu, dodaje mladi Bjelovarčanin te pomalo u čudu dalje nabraja pogodnosti koje ga ondje očekuju.
– Prijatelj koji ondje radi kaže kako svaki zaposlenik odradi svojih osam sati šest dana u tjednu jer je jedan dan slobodan. Nema kao kod nas da se stalno radi prekovremeno.
Na moru sam se dosta naradio. Umjesto osam sati, kada je sezona ‘tukli’ smo po 15 sati dnevno u restoranu. Naravno da prekovremeni nisu bili plaćeni. Prijatelj mi kaže da se gazda restorana u Njemačkoj čudi kada netko želi ostati dulje na poslu. Navodno čak u strahu pita zaposlenike hoće li doći raditi nedjeljom koju, usput rečeno, plaća dvostruko više od običnih dana – pojašnjava Bjelovarčanin.
S dvije putne torbe u srijedu ujutro sjeo je u autobus koji vozi za Zagreb. Ondje će, kaže, presjesti u drugi za Graz, a potom hvatati treći za Ravensburg.
– Njemački ne znam nešto posebno. No ‘gore’ ima naših ljudi pa ću se već nekako snaći – kazao je Kutnjak na dan kada je odlučio otići iz Hrvatske. Kao i tisuće mladih prije njega.