U bjelovarskoj Nami nikada, niti u jednoj jedinom razdoblju u sada već polustoljetnoj povijesti, nije bilo pokretnih stepenica. Odgovor je to na pitanje koje u posljednje vrijeme izaziva nevjerojatan interes Bjelovarčana i koje zasigurno neće zadovoljiti mnoge od njih. Naime, u kolektivnoj svijesti naših sugrađana iz potpuno nepoznatog razloga usadila se informacija o pokretnim stepenicama čije je postojanje sada gotovo nemoguće osporiti. Redakcija Bjelovarca Novog nudi dva nepobitna dokaza – jedan je presjek Name iz kojeg je nedvojbeno da su od podruma preko prizemlja do prvog kata vodile najobičnije, fiksne stepenice, a drugi je svjedočenje Ivana Počte, koji je od 1969. do 1994. godine bio direktor Name.
500 anketiranih
Glavni krivac za priču o pokretnim stepenicama koja se poput virusa proširila Bjelovarom poznati je bjelovarski ugostitelj Bruno Periša. Još prije otprilike godinu dana, prisjećajući se djetinjstva u jednom od onih neobaveznih razgovora koji se vode u kafićima, Periša je ustvrdio kako se kao dijete u Nami igrao lovača, i pri tom se koristio – pokretnim stepenicama.
– Nikada u Nami nije bilo pokretnih stepenica – odgovorio mu je sugovornik i pokrenuo lavinu. Periša govori da je u proteklih godinu dana o spornim stepenicama ispitao 500-tinjak svojih sugrađana, te da otprilike polovica njih kategorički tvrdi da su stepenice postojale, a druga polovica jednako kategorički tvrdi da nisu. U međuvremenu se pojavila i treća opcija koja također uživa respektabilan broj zagovornika, a tvrdi kako su pokretne stepenice bile u Bjelovarčanki. Periša je svoju anketu proveo i među zaposlenicima Name, većinom među prodavačicama od kojih većina radi i danas. Ti su pak rezultati posebno zanimljivi – od njih 15, 13 ih tvrdi da pokretne stepenice nisu postojali, ali dvije se zaklinju da ih je bilo!
– Nikada u Bjelovaru nije bilo pokretnih stepenica. Ni u Nami, ni u Bjelovarčanki, nigdje. Pokretne stepenice bile u zagrebačkim Namama, u Ilici i na Kvaternikovom trgu. Pa, čemu pokretne stepenice kada je Nama imala samo jedan kat – potpuni je odgovor bivšeg direktora Počte, a vjerodostojnijeg svjedoka od višegodišnjeg direktora doista je teško pronaći.
Pokretne stepenice zamijenjene fiksnima?
Usto, iz projektne dokumemtacije koju smo uspjeli “iskopati” u ponovljenom posjetu Državnom arhivu u Bjelovaru, vidljivo je da su stepenice bile “fiksne”. No, zagovornici teorije o pokretnim stepenicama imaju ne jedan, već dva odgovora kojima pokušavaju poreći ono neporecivo. Postoje oni koji će reći da su pokretne stepenice postavljene od prvog dana otkako je Nama započela s radom, dakle u prosincu 1969. godine, ali da nikada nisu proradile, odnosno da su radile prvih par dana, a onda su se “potrgale” pa su zamijenjene fiksnima. Druga frakcija zagovornika tvrdi pak kako su pokretne stepenice postavljene tek nakon požara u Nami, koji se dogodio nedugo nakon otvorenja.